Luburić, Zdravko

Hrvatski akademik Zdravko Luburić, književnik, pjesnik, esejist i prevoditelj rođen je 1942. godine u Pakracu. Piše na njemačkom francuskom i hrvatskom jeziku. Godine 1946. s roditeljima se preselio u Ivankovo pokraj Vinkovaca. Školovao se u Ivankovu, Zagrebu, Varaždinu, Kölnu i Hagenu. Od 1966. živi u Remscheidu u Njemačkoj gdje radi kao službenik u vijećnici grada Remscheida. Potom je predavao njemački i hrvatski jezik na Visokom pučkom sveučilištu u Hückeswagen. Od 1982. do 1992. izabran je u Savjet za strance grada Reimscheida, potom je biran u Savjet za strance Sjeverne Reine-Vestfalije (dva mandata). Od 1992 – 1999 voditelj je i »Međunarodnih književnih večeri«, »Remscheider Internationaler Literatur-Abend« koje se održavaju svake godine u listopadu u gradu Remscheidu gdje se za svakog  susreta objavljivala antologija: »Wie das Lied des Windes« (»Kao pjesma vjetra«) u kojoj su zastupljeni autori koji su sudjelovali na književnoj večeri.

Sudjelovao je 1991., 2001. 2002. i 2008. na festivalu »Struških večeri poezije« u Makedoniji i 2005. na »Zagrebačkim književnim razgovorima«.
Luburić već od gimnazijskih dana piše i objavljuje pjesme u prozi. Prvim radovima javlja se u dvanaestoj godini u »Pioniru«. Pjesme su mu zastupljene u mnogim antologijama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Makedoniji , Americi, Australiji i Belgiji na njemačkom, francuskom i hrvatskom jeziku, engleskom, makedonskom i slovenskom i turskom. »Sechste Lese« (»Šesta berba«), Remscheid, 1990., »Sonnenschrift und weisse Wege« (»Sunčevo pismo i bijele puti«), Frankfurt, 1991., »Feuer in der Nacht« (»Vatra u noći«), Frankfurt, 1991., »Siebte Lese« (»Sedma berba«), Remscheid, 1991., »Achte Lese« (»Osma berba«), Remscheid, 1992., »Neunte Lese« (»Deveta berba«), Remscheid, 1993., »Zehnte Lese« (»Deseta berba«), Remscheid, 1994., »Worte und Wege« (»Riječi i putovi«), Frankfurt,

1997.

»Le pain de l’enfance« (»Kruh djece«), Vervies (Belgija), 1997., »Heimkehr in die Fremde«, (»Povratnik u tuđinu«) glas autora Srednje Europe, Dresden, 2002., »Mehrstimmig« (»Mnogoglasje«),  2003.  »Sonnenreiter Antologie« (»Antologija jahač sunca«), Verlag Steinmassl, Langenhorn, 1995., »Utorkom uvečer«, KDL »Berislavić«, Slavonski Brod, 1997., »Spomen knjiga«, »Matica hrvatska«, Virovitica, 1999. i neke druge. Radovi su mu objavljeni, između ostalih časopisa, u »Der Literat«, Berlin, »Ostragehege«, Dresden i u »Revue du Grenier Jane Tony« , Belgija, oko 60 pjesma na njemačkom i francuskom jeziku i nekoliko pjesma na hrvatskom jeziku; u Americi, Georgetown University u »Visions-International Arts«; »Forumu«, Zagreb; »Osvit«, Mostar; Radio West-deutsche Rundfunk Köln; Deutsche Welle, Köln; Süd-westrundfunk Stuttgart – njemačka i hrvatska redakcija.

U HRVATSKOJ OBJAVLJENE SU MU ZASEBNE PJESNIČKE ZBIRKE:
 
1992. »Riječi koje samo vjetar prisluškuje« (»Worte denen nur der Wind lauscht«) dvojezična zbirka pjesama (hrvatsko-njemački), KLD »Berislavić«, Slavonski Brod;

»Requiem«, »Area«, Zagreb, 1998;

»Liline«, »Stajergraf«, Zagreb;, 2002;

»Molitva tmine«, UG Orion, Rijeka, 2005;

»Requiem« , UG Orion, Rijeka 2005;

 »Teško pobijeđenima«, »Weh’ dem Besiegten«;

»Ponižen i uvrijeđen«, »Erniedrigt und beleidigt«, UG Sapho, Rijeka;

»Slavonska simfonija I«, »Slavonska simfonija II«, Kulturni centar Kalliopa, Našice, 2006

»Sveta mjesta od zemlje i kamena«, („Heilige Pläzte der Steine und Erde“), UG Essegg, Osijek, 2008;

 »Ivankovo I«, »Ivankovo II«, UG Essegg, Osijek, 2008;

»Ponižen i uvrijeđen«, Nakladnički obrt Judita, Okučani, 2008;

»Lennep – Eine Einöde« (njemački), »Lennep – Die Zeit, die spricht« (njemački);

„Ivankovo I“, „Ivankovo II“, UG Essegg, Osijek, 2008;

»Nečujna zvona«,  UG Essegg, Osijek,2009;

2009. »Miris pogorjela svjetla I – Sudbine u habitima«, »Miris pogorjela svjetla II – Strašni prizori mraka«, UG Essegg, Osijek, 2009;

»Ruch verbrannten Lichts I«, »Ruch verbrannten Lichts II«, UG Essegg, Osijek, 2009;

»Slawonische Symphonie I«, ( Slavonska simfonija I“), Slawonische Symphonie II“, ( Slavonska simfonija II“, Essegg, Osijek, 2009;

„Slavonska simfonija I“), Slavonska simfonija II“. K.C. Kalliopa, Našice, 2008:

»Kuća daleka i sama«, UG Essegg, Osijek, 2009 ;

„Iz glasa i daha“, UG Bagrem, Gradište, 2013;

„Geheimes Gelächter“, („Tajan grohot“), UG Hrast, Gunja, 2014;

„Der Gott schaut und schweigt“, („Bog sluša i gleda“), UG Hrast, 2015;

„Bog šuti i gleda“ („Der Gott schaut und schweigt“), UG Hrast, Gunja, 2015.

U INOZEMSTVU, U NJEMAČKOJ OBJAVLJENE SU MU SLIJEDEĆE ZASEBNE ZBIRKE PJESAMA  U PROZI:

1989. »Rasplinuti tragovi lovorova vijenca«, Književna zajednica »Struga« u Strugi, Makedonija ;

»Kalt und zart zugleich«, (»Hladno i istodobno toplo«), »Triga Verlag«, Gelenhausen, 1997;

»Liline«, »Triga Verlag«, Gelenhausen, 2000;

»Unzerstörbare Lettern-Mots indestructibles« (»Nerazoriva slova«), dvojezična zbirka pjesama (francusko-njemački), Kalke Verlag, Stuttgart,2003;

»Weh’ dem Besiegten« (»Teško pobijeđenima«),  Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

»Glanz ohne Spur« (»Sjaj bez traga«), Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

»Requiem«, Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

»Erniedrigt und beleidigt« (»Ponižen i uvrijeđen«), Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

»Unsichtbarer Ruf« (»Nevidljiv zov«), Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

»Ferne Gespäche« (»Daleki razgovori“), Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

„Das leere Haus“, („Prazna kuća“), Kalke Verlag, 2003;

»Im Namen des Staates« (»U ime države«),  Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

»Mady«, Kalke Verlag, Stuttgart, 2003:

„Liline“, Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;  

„Weh“ dem Besiegten“, („Teško pobijeđenom), Kalke Verlag, Stuttgart, 2003;

„Lennep“, Shaker Media –  Verlag, Aachen, 2012;

„Weh` den Besiegten“, ( „ Teško pobijeđenima“), Shaker Media – Verlag, Aachen, 2012;

„Bog šuti i gleda“,UG Hrast – Gunja, Županja, 2015;

„Gluho prisluškivanje“, UG Essegg, Županja, 2014;

„ Geheimes Gelächter“, ( „Tajan grohot“), UG Hrast – Gunja, Gunja, 2016;

„Der Gott schaut und schweigt“, („Bog gleda i šuti“), UG Hrast, Gunja, 2016,

2005. Zbirka pjesama »Requiem« je uglazbljena u »Requiem et invocatio«, »Tuba mirum« i »Lux aeterna« : Requiem Konzert. Autor glazbe poznati je njemački skladatelj hrvatskog podrijetla Miro Dobrowolny.
2006. pjesme su mu također uglazbljene i u »Poeme symphonique« ( »Simfonijska pjesma«) od albanskog skladatelja Pellumb Vorpsi, Albanija i dirigirana od njemačkog dirigenta Julusa Karra Bertlia, 1992 u Tirani, Albania.
      Zdravko Luburić je član Društva njemačkih književnika, VS; Društva književnika Belgije »Jane Tony«, Društva hrvatskih književnika, Društva neovisnih njemačkih književnika, FDA:

NAGRADE

1996. dodijeljena mu je Povelja (Urkunde) nakladničke kuće »Reinhard Steinmaßl“

Langenhorn.

1999.Kürschneres Deutscher Literatur Kalender, K.G. Saur, München. Leipzig;

1999. nalazi se u Leksikonu članova Društva hrvatskih književnika, „Riječ“ d.o.o. Vinkovci;
2000. Kürschneres Deutscher Literatur Kalender, K.G. Saur, München. Leipzig;

2002., 2003., 2005.,  nagrađen je stipendijom Njemačkog Ministarstva vanjskih poslova;

2003. nalazi se u Deutsches Schriftsteller Lexikon, BDS e.V. 63128 Dietzenbach;
2004. nalazi se u Internet Leksikonu njemačkih književnika;
2005. nalazi se i u leksikonu: »WHO’S WHO in Germany« – Intercontinental Book, Montreal, Canada; Singapore; Vienna, Austria; Berlin, Germany;
      2004. dobitnik je prestižne godišnje nagrade »Antun Branko Šimić« za zbirku poezije »Molitva tmine«, Bosna i Hercegovina;

2006.dobitnik je godišnje književne nagrade »SAPHO« za najbolju stihozbirku u 2006. godini, a dodijeljena mu je za zbirku »Teško pobijeđenima«;  

2007. Književna nagrada »Kočićevo pero« za zbirke: »Ponižen i uvrijeđen« i »Erniedrigt und beleidigt«, Hilden, Beograd, Banja Luka;
2008. član Medjunarodne mediteranske akademije Makedonije.

2o12. član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u domovini i dijaspori.

2018. dobiva 1. Nagradu za literarni rad, Vicepostulatura postupka mučeništva „ FRA LEO PETROVIĆ I 65 SUBRAĆE „ , Široki Brijeg, B i H.

LITERATURA O TOM AUTORU

Tematski  je ta zbirka pjesama jedinstvena u svjetskoj književnosti. Postoje, doduše, slavne zbirke pjesama, posvećene toj istoj temi, od glasovite „Palatinske antologije“ u helenskoj književnosti do zbirke „Spoon River Anthology“ američkog pjesnika Edgara  Lee Mastersa, ali to su zbirke koje tek iznimno zbore o nasilnoj smrti.

Dubravko Horvatić

Kad uđemo u srž Luburićevog pisanja moramo prihvatiti činjenicu da je on zapravo entelehiju postiže odbijanjem, odvajanjem od života, izoštrenom sviješću o samoći subjekta u besmislenom svijetu. Umjesto empatije, mitsko-generičkog proždiranja i akata rađanja, pjesnik se koristi identifikacijom, sam se stapa u ono o čemu piše, i zato zasigurno potvrđuje ono o čemu govore književni kritičari, a to je da genijalno na papir prenosi svoje osjećaje. No, to su već primijetili i jaki književni autoriteti, pa ne čudi prijedlog da se Luburiću dodijeli i Nobelova nagrada.

1. mr. Anto Pranjkić

GLAS ČASOPISA

Luburić  se nalazi među rijetkim svjetskim piscima koji su stvarali na različitim jezicima kao Joyce, Rilke.  Zdravko Luburić: „Sav moj  rad je tražio da govorim iz dubine čovjeka, a ono ostalo što ga okružuje to bi bila pratnja, jedna obojenost da se upotpuni slika. I danas kad promatram čovjeka ja ne vidi njegovo lice već njegovu nutrinu, i gledam je li taj siže odgovara geografiji njegovog lice. Što je jako interesantno, moja zadnja tri djela, tri zbirke poezije koje sam pripremio za nakladu, govore iz dubine čovjeka. U zbirkama tražim one sjenaste oblike koje ga prate i koje su u stvari on, ali ne on kao patvoren već kao sluga onoga što je po strani, i ono ga određuje, odlučuje.

Jasna Lovrinčević,  Večernji list, 2012.

Akademik, književnik, esejist, prevoditelj Zdravko Luburić danas živi u gradiću Remscheid-Lennepu.