Bubalo, Jakov (Turčinovići, Široki Brijeg,22. kolovoza 1933. – Zagreb, 12. kolovoza 1996.). Franjevac, profesor, lektor, književnik, dugogodišnji lektor u Našim ognjištima, vrstan poznavatelj hrvatskoga jezika.Pučku školu pohađao je u Mokrom, a gimnaziju u Širokom Brijegu, Mostaru, Sarajevu i Splitu, bogoslovni studij završio je u Sarajevu, a hrvatski jezik i povijest na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku. Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije. Bio je kapelan, vikari župnik u nekoliko župa, profesor ugimnazijama franjevačkoj i nadbiskupskoj u Splitu, a najduže je (od 1975. do smrti) djelovao u Tomislavgradu gdje je suuređivao i lektorirao list Naša ognjišta. Pisao je pripovijetke, crtice, dramske priloge, reportaže i studije za vjerske listove.U povodu desete obljetnice njegove smrti Naša ognjišta organizirala su znanstveni simpozij njemu u čast te predavanja objavila u zborniku radova.
Pokopan je na groblju Mekovac na Širokom Brijegu.
Objavljena djela
Kamen nije nijem, drama, 1972., 21992.
Nebo u kamenu,pripovijetke, 1980.
Siromašni bogataš. Sv. Leopold Bogdan Mandić, životopis, 1985., 22004.
Ruže i trnje,pripovijetke, 1990.
Pridavanja Martina Kravara:naukovna izlaganja jednog seoskoga „naprdnog“ druga,humoreska, 1995.
Bijeli put. Uzbudljivo putovanje dobrotvorne povorke u Novu Bilu i natrag,putopis, 1998.
Hrvatska jezična zrnca,jezični savjetnik, 1999.