Stanko Krnjić (Stolac, 5. travnja 1969.). Osnovnu školu završio u Višićima, srednju medicinsku u Dubrovniku, a Stomatološki fakultet u Sarajevu i u Zagrebu. Radi u svojoj stomatološkoj ordinaciji u Župi dubrovačkoj. Piše poeziju, poeziju u prozi, romane i priče.
Član je Društva hrvatskih književnika i Slavenske akademije za književnost i umjetnost (Varna, Bugarska). Pjesme su mu prevođene na slovenski, albanski, makedonski, bugarski i španjolski jezik te uvrštene u antologije O – kato Otečenstvo (Slavenska akademija za književnost i umjetnost, Varna), Mama(hrvatsko-bugarska antologija suvremenoga pjesništva, Slavenska akademija za književnost i umjetnost, Varna).Književne nagrade Rijek, Fra Martin Nedić (druga i treća nagrada), Pasionska baština (druga nagrada), Dragutin Tadijanović, Bugojanska vaza, Zija Dizdarević (2021. i 2023.), Tin Ujević (2024.). Dopredsjednik DHK HB (2021. – 2024.).
Živi u Župi dubrovačkoj.
Objavljena djela
Korijeni, pjesme, Dubrovnik, 2001.
Zrak poprskan narančom, pjesme, Dubrovnik, 2012.
Kroničar svega, pjesme, Dubrovnik, 2016.
Mrvice za Lazara, pjesme, Split, 2017.
Sto i jedna mala pjesma, pjesme, Podstrana – Mostar, 2019.
Ratište riječi, pjesme, Podstrana – Mostar 2020.
Dnevnik tijela, pjesme, Dubrovnik, 2021.
Voište na zborovi, pjesme, Skoplje, 2021.
Ostavljeni, roman, Dubrovnik, 2022.
Krljušti, pjesme, Split, 2023.