Silvestar Ištuk (Donja Drežnica kod Mostara, 1. siječnja 1945. – Mostar, 23. veljače 2022.).Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu i na Širokom Brijegu, a u Mostaru završio Učiteljsku školu. Prve godine svog učiteljevanja proveo je u Podveležju, a istodobno studirao pedagogiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je stekao zvanje profesora pedagogije i sociologije. Kao školski pedagog djelovao je u Postirama na Braču i u Srednjoj ekonomskoj školi u Mostaru te kao viši prosvjetni savjetnik u Zavodu za školstvo Mostar.
Objelodanio je zbirke poezije, zbirke aforizama, slikovnice, oglede/eseje. Njegovi poetski, prozni i aforistički radovi zastupljeni su u brojnim tiskovinama, časopisima, zbornicima i antologijama. Uvršten je u Hrvatsku enciklopediju Bosne i Hercegovine.
Pokopan je na groblju u Rodoču.
Objavljena djela
S akordima života kroza rat, pjesme, Mostar, 1994.
Moj domoljubni kanconijer, pjesme, Mostar, 1995.
U svjetlosnom krugu, pjesme, Mostar, 1997.
Zrenici vremena, pjesme, Mostar, 1998.
Kockice razbijenoga uma, pjesme, Mostar, 1999.
Put u središte misli, aforizmi, Mostar, 2000.
Slatka gorčina, aforizmi, Mostar, 2001.
Sovine moći pod okriljem noći– slikovnica za sva lica, Mostar, 2004.
Silvestrizmi, aforizmi, Mostar, 2005.
Blještavilo lažnog sunca, slikovnica, Mostar, 2006.
Otkucaji abecede, slikovnica, Mostar, 2007.
Kradljivci vrlina, aforizmi, Mostar, 2009.
Buđenje Malog princa, slikovnica, Mostar, 2010.
Ogledne silnice, eseji, Mostar, 2014.
Gladnici i gladni, aforizmi, Mostar, 2016.