Stipe GOLAC, slikar i likovni pedagog (Lički Ribnik, 13. travnja 1939. – Gospić, 15. prosinca 2018.). Završio školu primijenjene umjetnosti 1961. u Zagrebu (V. Gliha Selan) i Akademiju primenjenih umetnosti 1966. u Beogradu (M. Petrov). Bio je od 1966. profesor u gimnaziji »Nikola Tesla« i predavač na Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Od 1977. radi kao viši predavač, potom docent, izvanredni i od 1997. redoviti profesor metodike likovne kulture pri gospićkom odsjeku riječkoga Pedagoškog fakulteta. Slika u ulju, akvarelu i pastelu, uglavnom krajolike iz Like i s Velebita. Izrazit kolorist, razvio je osebujan izraz snažne ekspresivnosti koji se kreće između figuracije i apstrakcije (Tulove grede, 1972; U Ribniku, 1980; Kameni cvjetovi, 1983; Plitvička rapsodija, 1988; Velebitski krajolik, 1995; Paklenica, 1997). Samostalno je izlagao u Gospiću (1966, 1972, 1976, 1982, 1986, 1993, 1997), Bihaću (1975, 1989), Zagrebu (1976, 1980, 1984, 1990–92, 1996), Kumrovcu (1976), Otočcu (1978, 1996), Zadru (1980), Kninu, Drnišu, Šibeniku i Apatinu (1981), Pančevu (1982), Rijeci i Izoli (1983), Karlovcu i Splitu (1985), Dubrovniku i Nišu (1986), Karlobagu (1987), Senju (1987, 1996), Novom Vinodolskom i Novoj Gorici (1988), Petrinji i Sisku (1989), Velikoj Gorici (1989, 1994), Samoboru (1992), Beču (1993), Pagu i Sinju (1994), Novalji (1995), Osijeku i Vinkovcima (1997), Bjelovaru (1999) i dr. Sudjelovao na skupnim izložbama u domovini (od 1966. na Ličkom likovnom analu) i inozemstvu. Znatno je pridonio popularizaciji likovne kulture u Lici. Jedan je od organizatora godišnjih izložaba Lički likovni anale i Slikari amateri Like. U Ličkom Ribniku otvorio je 1989. privatnu galeriju »Slavica« (srušena 1991. u Domovinskom ratu). Pedagoške članke, reagiranja na društvena i politička zbivanja te aforizme objavljuje u Novom listu (od 1982), Školskim novinama (od 1984), Vjesniku (od 1987), Večernjem listu (od 1990) i Vili Velebita (od 1991). Napisao je knjigu o likovnom oblikovanju papira te četiri knjige aforizama.