Stjepan Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 1. travnja 1945.). Školovao se u Osijeku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je ruski jezik i književnost te jugoslavistiku. Bio je glavni urednik tjednika Tlo, lektor hrvatskoga jezika u Bambergu, pisao kolumne u Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji i dr., bio je glavni urednik Trećega programa Hrvatskoga radija, voditelj Tribine DHK, dopredsjednik i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Prevodio je s ruskoga jezika (Puškin, Zinovjev). Roman Orden 1981. izazvao je burnu reakciju tadašnje vlasti, a 1983. zabranjena je izvedba kazališne adaptacije toga romana uoči same premijere. Roman Orden preveden je na njemački jezik (Zagreb – Bamberg, 1991). Zastupljen je u antologiji Sodobna hrvaška noveleta (Maribor, 1974.) i Antologiji hrvatske fantastične proze i slikarstva (Zagreb, 1975.). Književne nagrade: Sedam sekretara SKOJ-a, nagrada lista Mladost, nagrada Večernjega listaza kratku priču (1975. i 2010.)i nagrada Zijo Dizdarević.
Živi u Zagrebu.
Objavljena djela
Iza bregova, Osijek, 1965.
Staljinova slika i druge priče, Zagreb, 1971.,21975., 31995., 42006.
Tridesetogodišnje priče, Zagreb, 1979., 22006.
Dnevnik po novome kalendaru, roman, Zagreb, 1980.
Orden, roman, Zagreb, 1981., 21990., 32007.
Tajnoviti ponor, roman za mladež, Zagreb, 1981., 21995., 32006.
Pripovijetke, Sarajevo, 1985.
Otok, grafička mapa (suautor V. Nevjestić), Pariz, 1989.
Abeceda licemjerja, politički eseji i komentari, Zagreb 1992.
Lule mira, politički eseji i komentari, 1994.
Presretač, priče, 1996.
Tumač vlasti, kolumne, 2008.
Čuvar srpa i čekića, pripovijetke, 2014.