Tomislav Marijan Bilosnić (rođen je u Zemuniku Donjem 18. siječnja 1947.). U hrvatskoj kulturi djelovanjem plijeni pažnju širinom svojih umjetničkih preokupacija. U prvom redu književnik, pjesnik, feljtonist, putopisac i kritičar, ovaj se umjetnik jednako uspješno bavi slikarstvom i umjetničkom fotografijom, dok je dobar dio svoga životnog vijeka proveo radeći kao novinar, reporter i urednik u više novina, revija i časopisa. Osnovnu školu polazio je u Zemuniku, srednju tehničku školu i Filozofski fakultet u Zadru.
Što sve Bilosnić nije okušao u životu? Radio je kao građevinski radnik, strojarski tehničar, konobar, vozač, knjigovođa, administrativac, novinar, književnik, fotograf, slikar, vojnik, urednik, ali i kao direktor više firmi, alfa i omega u zadarskoj kulturi, pokretač niza aktivnosti u mnogim mjestima Zadarske županije, sveprisutan na cijelom hrvatskom prostoru, u domovini i u inozemstvu.
Književnost
Prvi književni i likovni radovi objavljeni su mu 1968. godine. Autor je više od stotinu knjiga proze, poezije, poezije za djecu, kritika, feljtona, putopisa, povjesnica, publicistike i slikarskih monografija. Knjige ili njihovi izbori prevedeni su mu na: talijanski, engleski, makedonski, turski, albanski, irski, francuski, mađarski, romski, japanski, njemački, španjolski, poljski, ruski, rumunjski, i slovenski. Međunarodnu popularnost stekao je haiku zbirkom ”Velebit” prevedenom na engleski i albanski jezik, koju je kritika uglednog japanskog časopisa ”Ko” i američkog ”Modern Haiku” ocijenila visokom ocjenom. Državna japanska televizija snimila je u Zadru 2003. godine dugometražni televizijski film ”Stazama hrvatskog haiku” o Bilosnićevoj haiku poeziji. Uvršten je u više međunarodnih haiku antologija poput one japanske Four Seasons. Pjesnička zbirka ”Tigar”, za koju se može reći da ujedinjuje sve dosadašnje poetike ovog pjesnika, međunarodno je poznata Bilosnićeva knjiga, prevedena u cijelosti na engleski, talijanski, njemački, španjolski, albanski, makedonski, slovenski i romski jezik.
Poznata je njegova lutkarska televizijska serija “Pustolovine morskog konjica” prema kojoj je kasnije napisao istoimeni roman za djecu. Bilosnićevi književni radovi uvršteni su u književne preglede, leksikone, školske programe, panorame i antologije.
Novinarstvo – publicistika
Bilosnić je napisao tisuće članaka, komentara, reportaža, zapisa i putopisa objavljenih u mnogim hrvatskim novinama a osobito u: Vjesniku, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Glasu Istre, Glasu Slavonije i drugima. Surađuje na radiju i televiziji.
Uređivao je biblioteke, novinske rubrike, listove i časopise: “Zadarska revija”, “Tlo”, “Plavi vjesnik”, “Vedri dani”, “Maslačak”, “Grad Nin”. Bio je glavni urednik tjednika Ličko-senjske županije “List” i glavni urednik tjednika “Zadarski regional”, predsjednik Upravnog odbora “Narodnog lista”, urednik biblioteke “Matsuo Basho”. Pokrenuo je i uređivao listove: “Zoranić”, “Plakat” i “Zadranka”. Jedan je od osnivača i prvi direktor “Zadarskog lista”, kao i jedan od pokretača i prvi direktor “Zadarskog glazbenog festivala – Zadarfest ”. Bio je urednik Festivala djeteta u Šibenik od 1981. do 1985 godine.
Još osamdesetih godina prošloga stoljeća bavio se ekologijom pišući o problemima onečišćenja i gospodarenja okolišem, te spada u skupinu začetnika ekološke tematike u Hrvatskoj. Poznata je njegova knjiga s ekološkom problematikom «Okrugla kanta za smeće» (1988.), uopće prva knjiga takve vrsta na našim prostorima.
Važno je upozoriti i na Bilosnićev doprinos hrvatskoj povjesnici. Ravni Kotari i Bukovica do pojave Tomislava Marijana Bilosnića ostali su izvan dosega hrvatske historiografije, nekako po strani, premda se radi o kraju bogate povijesti u milenijskom kontinuitetu i, što je vrlo značajno, kraju koji ima važno mjesto u povijesti razvoja hrvatskoga naroda i njegove Države. Književnik Tomislav Marijan Bilosnić zadužio je i hrvatsku historiografiju, poglavito onu koja obrađuje prošlost Zadra, Nina, Velebita, Ravnih Kotara, Bukovice, zadarskih i kvarnerskih otoka.
Slikarstvo/fotografija
Tomislav Marijan Bilosnić je priredio šezdesetak samostalnih izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: “Metamorfoze”, “Cvijeće ravnokotarskih vila”, “33”, “Pollockova svjetlost”, “Maske i lica”, “Mediteranski pastel” i ”Duhovi sa zadarskog Foruma”, te fotomonografiju “Skriveno kameno blago”, kao i pjesničke monografije s A. Stamaćem i Z. Tomičićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Što se fotografije tiče, Bilosnić od 70-tih godina prošloga stoljeća sustavno objavljuje fotografije u novinama, časopisima, revijama, knjigama kao i na prospektima, plakatima i razglednicama. Radi puno i brzo, moglo bi se reći da rasipa slike uokolo, isto kao i svoju svestranu darovitost. Otuda tematska raznolikost na izložbama koje se kreću od ninskih i iških motiva, preko ravnokotarskih i bukovačkih poratnih slika, do karnevalskih ludovanja i urbanoga života, ili serije o povijesnim gradinama Ravnih kotara. Njegov način emocionalnoga reagiranja najsnažnije se manifestirao u Domovinskome ratu, kada je u najtežim uvjetima ustrojio Samostalni vod kulturnih djelatnika Zadra i uspio urediti fotomonografiju Zadar Anno Domini 1991. Simboli Nina, pak, zacijelo je najcjelovitiji njegov fotografski ciklus «dubokih i slojevitih konotacija».
Članstvo
Kao aktivni sudionik Hrvatskog proljeća 1971. Bilosnić je zatvaran, proganjan i zabranjivan. Za vrijeme Domovinskoga rata bio je zapovjednik Samostalnog voda umjetnika, 1991. i 1992. godine. Član je Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata i Kluba hrvatskih likovnih umjetnika veterana Domovinskog rata. Tajnik je hrvatsko-američke humanitarne udruge Dijete i obitelj (Children and Family Society) i bio je predsjednik internacionalne asocijacije Lions Cluba Zadar 2001./2002. godine, za što je primio Zlatno suradničko priznanje od Guvernera Districta 126 – Hrvatska.
Utemeljio je i vodi: Umjetnički tabor Karin i izdavačku Udrugu 3000 godina Za dar. Član je književnih i umjetničkih udruženja: Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih haiku pjesnika, HDLU Zadar, Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne (Bosna i Hercegovina), počasni član Društva albanskih umjetnika i književnika u Elbasanu, Kluba pisaca ”Kostandin Kristoforidhi” u Albaniji. Predsjednik je Ogranka DHK Zadar, predsjednik Skupštine Hrvatskog društva likovnih umjetnosti Zadar. Član je Matice hrvatske i Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”.
O BILOSNIĆEVOM KNJIŽEVNOM I LIKOVNOM RADU
O književnosti
U romanesknoj prozi najčešće piše o sudbini pojedinca unutar tvrdokorna društvena sustava koji ne priznaje individualnost, intimu, slobodu. Već u prvijencu, neoegzistencijalističkom romanu „Ispovijed isuvišna čovjeka“, Bilosnić ocrtava sudbinu mladog umjetnika, književnika i slikara, u događajima nakon sloma hrvatskoga proljeća, uvodeći u roman stvarne protagoniste. Nastavio se Bilosnić baviti problemom egzistencije i u „Tijesnom prostoru“, klasičnom djelu hrvatske zatvorske književnosti, ali i u «Ljubavnom slučaju pisca» gdje se umjetnikov egzistencijalni strah pokazuje u neprirodnom ljubavnom odnosu. „Kolac u rijeci Zrmanji“ nastavak je Bilosnićeva romanesknog opusa; pisac sve događaje Domovinskoga rata fokusira u dvama suprotstavljenim likovima, u dvjema ljudskim sudbinama kojima se grubo poigrala sila Rata. Antimarcijalnu romanesknu poetiku razradio je do umjetničkog vrhunca u romanu „Listopad“ u kojem radnju smješta u samo 24 sata najžešćih ratnih napada na Zadar. Lirskim promišljanjima o čovjeku i njegovoj sudbini on se ovdje opire zlu i užasu koji donose ratna zbivanja, pa sam rat pada u drugu dimenziju romana, dok je čovječja esencijalna svijest njegova istinska bit.
Njegov pjesnički opus jedan je od najraznolikijih poetskih opusa stvorenih u suvremenoj hrvatskoj književnosti u dvadesetak pjesničkih zbiraka. Svoju prvu zbirku poezije Bilosnić je objavio 1968. godine, sredinom 70-ih piše i objavljuje underground poeziju po uzoru na američku bitijevsku generaciju. Nadalje, Bilosnić piše i poeziju po uzoru na liriku afričkih primitivnih naroda, a 80-ih se okušava na skliskom terenu ljubavne poezije mediteransko-antičkoga duha te stvara jedan od najzanimljivih i najljepših ljubavnih pjesničkih opusa hrvatske lirike 20. stoljeća. Među prvima u Hrvatskoj, odmah nakon Vladimira Devidea, a u krugu s Dubravkom Ivančanom, Lukom Paljetkom, Tončom Petrasovim Marovićem piše haiku poeziju. Bilosnićeve su poeme, pak, zasebna priča, počevši od «pisma Majakovskom» u Čelu za metak, preko Vile Velebita i Štit(i) slovo hrvatsko koje su prožete «citiranjem» stare hrvatske književnosti, povijesti, europske mitologije (grčke, rimske, slavenske, judejsko-kršćanske) do domoljubne psalmodične Ogrlice, i snažnog, ponovno «avangardnog» Krika 2001. godine. Pjesnička zbirka „Tigar“ iz 2004. godine svojevrsna je kruna njegova pjesništva. Njome je otkrio nove metafizičke predjele lirskoga jezika, i otvorio puteve za novi povratak prirodi i iskonu u 21. stoljeću. Poezija Tomislava Marijana Bilosnića zanimljiva je i po tome što ovaj pjesnik nije nikada pripadao ni jednoj struji ili školi, nije konstatntno objavljivao ni u jednom časopisu na način da bi ga se moglo svrstati pod bilo kakav zajednički nazivnik. Postmodernim književnim postupcima intertekstualnosti i citatnosti služi se poput džezista, umjetnički ih iskreno osvježujući.
Njegova publicistička, feljtonska proza odlikuje se jednostavnošću i prijemčivošću stila. Bilosnić zna zaintrigirati čitatelja za svaku temu iz svoga bogatog tematsko-motivskog repertoara. Podjednako su zanimljive njegove povjesnice o zadarskome kraju, povijesna i popularna feljtonistika, kao i feljtoni o mitologiji popularne kulture. Knjižvne kritike su mu jasne, lucidne i iskrene. Putopisni žanr zauzima posebno mjesto u njegovu bogatu književnu opusu, jer tu TMB-ovo pero bilježi i najsitnije detalje poput dobro izvježbana fotografskog oka, dok su mu opisi bogati i dinamični poput slikarske geste.
O slikarstvu
Govoriti o slikarskom opusu Tomislava Marijana Bilosnića jednako je teško kao i definirati cjelokupnost njegova književnoga djela. Kako sam počesto napominje da svakom svojom novom knjigom pokušava riješiti novi umjetnički problem, isto bi se moglo reći i za njegovu likovnost. Gotovo da nema slikarske tehnike uz umjetničku fotografiju u kojoj se TMB nije okušao. Likovnošću se počeo baviti objavljujući još kao dvadesetogodišnji mladić svoje crteže u časopisima, pa je već na početku svoje likovne karijere dobio treću nagradu za karikaturu na području bivše Jugoslavije. Zatim se kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina okušao u tehnici monotipija, crno-bijelih i kolorističkih slojevitih hvatanja obrisa biografskih i autobiografskih „lica i maski“. Sudeći po tome na kojim i kakvim su sve materijalima otisnute njegove monotipije, očito je da je ovoj zahtjevnoj tehnici Bilosnić pribjegao braneći se od neimaštine likovnoga pribora. Stoga ih krase buntovne karakteristike – brzina pokreta, gipkost ritma u izvlačenju portreta, koloristička igrivost u ponavljanju motiva. Zreliju njegovu slikarsku fazu karakterizira rad u suhom pastelu, tehnici koja je dominanta cjelokupna njegova slikarskoga izraza. U suhom pastelu nastao je cijeli niz Bilosnićevih slika pejzažnih motiva danas sjedinjenih u ciklusima „Mediteranski pastel“ i „Cvijeće ravnokotarskih vila“. Posve nov i drukčiji Tomislav se Marijan Bilosnić u početnim godinama novoga stoljeća pokazao svojim snažnim ciklusima ulja na kartonu. Postmodernističkim citatnim ciklusom „Pollockova svjetlost“ Bilosnić je zapravo učinio avangardni, apsolutno novi preokret svoga slikarskog izraza. „Skidajući“ Pollocka ogolio je i svoju vlastitu umjetničku bit. „Pollockova svjetlost“ nosi snagu njegove poeme „Krik“, a filozofiju poetskoga ciklusa „Tigar“. Koloristička snaga i disciplinirana razuzdanost geste ove Bilosnićeve slikarske faze nagovijestila je nov zaokret njegova umjetničkog traganja. U tom je smislu virtuozno sjedinjenje pjesničke riječi i slikarske geste TMB ostvario ciklusom „Duhovi sa zadarskoga Foruma“. Stvarajući novu zavičajnu mitologiju sakrivenu u davnim praliburnskim genetskim ostacima, Bilosnić je stvorio intimne uzorke novih arhetipova, simbola, snoviđenjskih prikaza. Stoga bi se poetika njegova umjetničkoga stvaralaštva doista dala sažeti u posljednjim rečenicama Ive Šimata Banova kojima zaključuje zapažanje o Bilosnićevim „Duhovima…“ – „I u ovome kao i u svemu, mlakost je za Bilosnića bila i ostala najvećom ljudskom slabošću. Ništa bez strasti. Ništa bez ludosti. Normalan ne stvara ništa.“ On istim nervom pristupa i umjetničkoj fotografiji. Samo što je njegova strast tada usmjerena kadriranju pejzažnih okvira zavičaja a sve to s iznimnom profinjenošću kompozicije. Detalji prirodnoga svijeta, latice cvijeta ili bodlje čička u krupnome planu, igra svjetla i sjene, pa konačno i portreti, određuju ga kao vrsna promatrača trenutaka. Bilosnićev okidač fotoaparata zna kada treba zaustaviti protjecanje pješčanoga sata, kao što zna kada i kako pollockovski snažno zamahnuti ulje ostavljajući iza sebe tragove protočnosti životnih sokova.
DJELA (izdanja)
Pjesništvo
- Senza luna (pjesme), Zadar, 1968;
- Pred zavjesama (pjesme), Umag 1974.
- Koji jedu ribe (pjesme), Čakovec, 1975.
- Apsolutni labudopjev (pjesme), Zadar, 1976.
- I društvo koje ostaje (pjesme), Zagreb, 1977.
- Sužanj riba u vodi srca (pjesme), Split, 1977.
- Približavanje ptica (pjesme), Zagreb, 1980.
- Il capricorno alato (izbor pjesama u prijevodu Giacoma Scottija), Napoli, 1983.
- Čelo za metak (poema), Mostar, 1984.
- Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice (pjesme), Novi Sad, 1984.
- Ljubavnici iz Aleksandrije (pjesme), Šid, 1986.
- Rika jelena (pjesme), Split, 1988.
- Znaci za uzbunu (pjesme), Zadar, 1993.
- Vila Velebita (poema), Zadar, 1993.
- Štit(i) slovo hrvatsko (poema), Zadar, 1994.
- Krik (poema), Nin, 2001.
- Tigar (pjesme), Zadar 2004.
- Ogrlica (poema), Zadar, 2006.
- Odisejeve pjesme (pjesme), Zagreb, 2007.
- Kucano srebro (izabrane pjesme),Vinkovci, 2007.
- Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice (pjesme, drugo izdanje s crtežima autora), Zadar, 2007.
- Tigar (na makedonskom u prijevodu Riste Đ. Jačeva), Skopje, 2008.
- Tigar / Tigari (na romskom u prijevodu Jusufa Sulejmanija ), Skopje, 2009;
- Molitve (pjesme), Zadar, 2009.
- Koji jedu ribe / I mangiatori di pesci / Fish Eaters / Ata që i hanë peshqit / Balik yiyenler (pjesme na hrvatskom, talijanskom, engleskom, albanskom i turskom, u prijevodima Giacomo Scotti, Vivian Zuvich, Mustava Spahiu, Zeynep Huseyin ), Zadar, 2009.
- Tigar / La Tigre (izbor na hrvatskom i talijanskom u prijevodu Alessandro Salvi), Zadar / Tar, 2010.
- Wrought Silver (izabrane pjesme na engleskom u prijevodu Romana Karlovića), Zadar, 2010.
- Kuća (pjesme), Zadar, 2010.
- Hrvatska ogrlica (poeme), Zadar, 2010.
- Vino u suncokretu, (izbor pjesama, web izdanje) 2010.
- Tigri (na albanskom u prijevodu Jehone i Mustafe Spahiu), Tirana, 2011.
32 Križni put (pjesme), Split, 2011.
- Vukovar (poema), Zadar, 2011.
- Crno je crno (poema), Zadar, 2011.
- Afrika (pjesme), Zadar, 2011
- The Tiger is the World (na engleskom u prijevodu Đurđe Vukelić-Rožić i Karl Kvitka ), New Mexico, 2012.
- Ogledalo (pjesme), Zadar, 2012.
- Der Tiger (na njemačkom u prijecodu Ute Karlavaris – Bremer), Zadar, 2012.
- Duhovi sa zadarskog Foruma (pjesnička proza), Zadar 2013.
- Odisej (pjesme), Zadar, 2013.
Haiku
- Zario ruku u srce (haiku), Split, 1979.
- Potez mača (haiku), Smederevo, 1984.
- Iž (haiku), Odžaci, 1986.
- Kalendar sna (haiku), Zadar, 1995.
- Čajni pribor (haiku), Zadar, 1995.
- Planina (haiku), Zadar, 2002.
- Velebit (haiku), Zadar, 2004.
- Velebit (haiku na albanskom u prijvodu Milianova Kallupija ), Tirana, 2007.
- Kalendari i ëndrrës (haiku na albanskom u prijevodu Mustafa Spahiu), Zadar, 2009.
- Osamljeno drvo / A Lonely Tree (haiku), Zadar, 2012.
Proza
- Ispovijed isuvišna čovjeka (roman), Zagreb, 1985;
- Hodajući preko vode (kratke priče), Rijeka, 1989.
- Tijesni prostor (roman), Zadar, 1990.
- Ljubavni slučaj pisca (roman), Split, 2001.
- Ispovijed isuvišna čovjeka (roman, drugo izdanje), Zadar, 2006.
- Kolac u rijeci Zrmanji (roman), Pula, 2007.
- Listopad (roman), Zadar, 2008.
- Doručak (prozni zapisi), Zadar, 2008.
- Ispoved na izlišniot čovek (roman na makedonskom, prijevod Hristo Krstevski), Štip,
Dječja književnost
- Hoće djeca da ulove zeca (pjesme), Zadar, 1971.
- Pustolovine morskog konjica (roman), Zagreb, 1987;
- Pićo (priče), Zadar, 2001.
- Iški kralj (roman), Split, 2001.
- Pustolovine morskog konjica (roman, drugo izdanje), Split, 2004.
Putopisi
- Put za Casablancu (putopis), Split, 2007.
- Put za Barcelonu (putopis), Zadar, 2011.
- Mediteranski putopis (putopisi), Zadar, 2013.
Kritike
- Tajni život (književne kritike), Zadar, 1989.
- Noćna služba (književne kritike), Split, 1990.
- Od Homera do oglasa (književni zapisi), Zagreb, 1990.
- Vrijeme i riječi (eseji), Zadar, 2011.
Publicistika
- Okrugla kanta za smeće (ekološki feljtoni), Osijek, 1988.
- Kontejner (feljtoni o popularnoj kulturi), Osijek, 1990.
- Materada mojih uspomena / Materada dei miei ricordi
(razgovor s Fulvio Tomizzom), Zadar, 2003
- Zvonko Bušić / Kronika o povratku Zvonka Bušića u Domovinu (dokumenti),
Grude / Zadar, 2010.
- Samostalni vod umjetnika (dokumenti), Zadar, 2011.
- Spomenica 2012., Zadar, 2013.
Povjesnice
- 3000 godina Za dar (povjesnice), Zadar, 2001.
- Nin u središtu mitskoga carstva (povjesnice), Nin, 2002.
- Caska dio Atlantide (povjesnice), Novalja, 2002.
- Odisej sa zadarskih otoka (povjesnice), Zadar, 2002.
- Polifem iz Manite peći (povjesnice), Zadar, 2004.
- Gledajte tamo onaj grad (povjesnice o IV. križarskoj vojni na Zadar), Zadar, 2005.
- Zadarski posjedi (povjesnice), Zadar, 2006.
- Zemunik (povjesnice), Zadar, 2006.
- Posjedi u Brdima (povjesnice), Zadar, 2006.
- Sjaj zadarskoga zlata (povjesnice), Zadar, 2006.
- Vinkovo u Stankovcima (povjesnice), Zadar, 2007.
- Stara Liburnija (povjesnice), Zadar, 2007.
- V Hrvateh (povjesnice), Zadar, 2007.
- Hrvatski knezovi i kraljevi, (povjesnice) Zadar, 2007.
- Puntamika (povjesnice), Zadar, 2008.
- Diklo (povjesnice), Zadar, 2008.
- Kožino (povjesnice), Zadar, 2008.
- Petrčane (povjesnice), Zadar, 2009.
- Zaton 1 (povjesnice), Zadar, 2010.
- Zaton 2 (povjesnice), Zadar, 2010.
- Ahilej u virovima Vrtoloma (koautorstvo s Igorom Šipićem), Zadar, 2012.
- Tajna Apolonova tronošca (koautorstvo s Igorom Šipićem), Split, 2013.
Likovne monografije
- Metamorfoze (crteži-pjesme), Zadar, 2004.
- 33 (crteži), Zadar, 2004.
- Cvijeće ravnokotarskih vila (pasteli), Zadar, 2004.
- Pollockova svjetlost (ulja), Zadar, 2006.
- Maske i lica (monotipije), Zadar, 2006.
- Molat (pasteli uz pjesme A. Stamaća i fotografije Pabla Bilosnića), Zadar, 2006.
- Mediteranski pastel (pasteli), Zadar, 2006.
- Skriveno kameno blago (fotomonografija), Zadar, 2008.
- Pašmanske elegije (crteži uz pjesme Zlatka Tomičića), Zadar, 2008.
- Duhovi sa zadarskog foruma (pjesnička monografija), Zadar, 2009.
Knjige o Tomislavu Marijanu Bilosniću
Sanja Knežević: Razotkrivanje, Kamovljev kompleks u romanu „Ispovijed isuvišna čovjeka“ Tomislava Marijana Bilosnića, Zadar, 2006.
- Igor Šipić: Život na sudbini vulkana, Umjetnički portret Tomislava Marijana Bilosnića, Zadar 2012.
- Davor Šalat: U tigrovoj kući, Ogledi o poeziji Tomislava Marijana Bilosnića, Zadar, 2012.
- Fabijan Lovrić: Vitez zlatnog runa, Prikazi i recenzije djela Tomislava Marijana Bilosnića, Zadar, 2012.
- Sanja Knežević: Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva, Biblioteka Razotkrivanja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2013.
NAGRADE
Grb grada Zadra (2001.)
Nagrada grada Zadra (2008.)
Nagrada Zadarske županije (2003. i 2008. .),
Grb općine Polača i Plaketu općine Polača (1998.),
Grb općine Zemunik ( 2007.).
Nagrada za životno djelo općine Zemunik (2012)
Nagrada za poeziju Društva hrvatskih književnika «Tin Ujević» (2009.),
Prva nagrada za prozu «Dubravko Horvatić» (2009.),
Prva nagrada na susretu hrvatskog duhovnoga književnoga stvaralaštva u Križevcima «Stjepan Kranjčić» (2009.),
Nagrada Pasionske baštine (2010.),
Prva nagrada za hrvatski književni putopis časopisa «Kaj» (2011., 2012., 2013.),
Nagrada za najbolji haiku Hrvatske Kloštar Ivanić (2006.),
Priznanja na Haiku susretima u Ludbregu (2009.)
Priznanja na 1. Festivalu ljubavne poezije «Zvonimir Golob» u Koprivnici (2009.)
Književne nagrade «Ilinden» u Skoplju – Makedonija (2007.),
«Crvena ruža Elbasana» u Albaniji (2009.)
Počasna diploma na 12. i 16. međunarodnom Mainichi haiku festivalu u Japanu (2009., 2012.)
Međunarodne Zlatne plaketa za fotografiju na izložbi «Island and Sea» (2010.)
Nagrada DHK HB „Vlado Puljić“, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2012.