Stanko Baković, pjesnik, rođen je 22. listopada 1946. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Livnu, studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1970, i magistrirao 1976. Radio uglavnom kao sveučilišni, odnosno visokoškolski nastavnik.
Tematski, pjesnik je zaokupljen problemima prolaznosti, smisla postojanja, polazeći od fenomenološkog obzora /s elementima krajolika zavičaja/ do kraja egzistencije, odnosno do transcendentnog.
Pjesnik njeguje moderan oblik, uz osjećaj za harmoniju i cjelinu. Naglašena je težnja za dostizanjem čistog, hermetičnog i štedrog izraza. Stihove prožima elegijski ton i smirena meditativnost.
BIBLOGRAFIJA
- Pjesme, Zagreb, 1980.
- Noć i san, Čakovec, 1981.
- Sunce i pepeo, Zagreb, 1983.
- Lepet duše, Čakovec, 1990.
- Jutro i sjena, Čakovec, 1990.
- Zvjezdani oluj, Zagreb, 1991.
- Ponoćne krijesi /izabrane pjesme/, Zagreb, 1994.
- Kasna večer, Zagreb, 1999.
IZBOR IZ DJELA
NAIVA
Jasna noć
Pod žezlom mjeseca
snijeg plavkasto kamenuje
Bliska hladnoća prostora
sa iskonskom željom
Tamo: Golija kao da se diže potajno
a Kamešnica visoka strepi
čvrsto nepomična
I polje ravno ispruženo
u leden san
U duši mi otac i dom ocrtani toplom
i postojanom blizinom
Sve u miru, tek ponegdje
odziv psa
LAKO KORAČA
Lako korača zvijer
lomljivim šipražjem šume,
drhtave sjenke što rastu i bježe…
O ta zjapeća noć
u koju se svaljuju rijeke
Srlja i prokletnik
izgubljenim putovima
za nestalim zvijezdama
srlja
pa strahotno udara
o prastare dveri pakla…:
crni vrisci krvi, mjesečast lik sestre
i grohotan zvon
zlatno rasutog lica
Iz jednog sna
dugo se budi Sebastian
pa pada u dublji
makov san
Uz sutonsku pjesmu lađara
diže se lagano mrtvac
i razbija eterična stakla smrti
O taj preteški, crni križ
što se uz strahotan prasak
lomi
i zemlja što se rastire
pa valovito zastire…
Odsutne čistine-
Ponad humka travnatog
tihi odzivi kosa
i laka svirka frule
..
fruhe ..
fruhling
podno
samotno-djetinjeg sunca