Ružica Soldo je rođena u Dobrkovićima (općina Široki Brijeg, 1956.) gdje je svršila pučku školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala engleski jezik i književnost, novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru, a PD studij ekološkog managementa u SR Njemačkoj.
Na Institutu San Giuseppe, Ravena-Italija, usavršavala talijanski, u Liverpoolu (Velika Britanjia) engleski, Erfurt, Muenchen, Weimar, (SR NJemačka) njemački.
Pjesme piše od 1968. godine i od tada su joj objavljivane u brojnim listovima i časopisima. Bavi se i prevođenjem s engleskog i njemačkog, a pjesme piše i na njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom.
Članicom je DHK Herceg Bosne te Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.
Do sad je objavila deset knjiga pjesama.
Dobitnica je renomirane književne nagrade „A. B. Šimić“ za knjigu pjesama „Sanjar“, 2002.
te nagrade Fondacije za nakladništvo – Sarajevo 2007. za knjigu „Violina u kišnom danu“ kao i nekoliko japanskih nagrada za haiku poeziju.
Zastupljena je u nekoliko antologija, domaćih i stranih te čitankama za osnovnu školu.
Dobitnica dviju UNESCO-vih nagrada za kulturu i očuvanje kulturne baštine, specijalne nagrade za ženu godine za kulturu u BiH po izboru časopisa „Žena 21“, te Rektorove nagrade na Sveučilištu u Mostaru kao najbolja studentica novinarstva.
Ružica je također i enigmatičarka i slikarica. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama i izlagala na zajedničkim izložbama.
Samohrana, nezaposlena, ne svojom voljom, nego voljom političara koji su od nje napravili socijalni slučaj.