Škarica, Matej

Matej Škarica (Mostar, 29. rujna 1981.) osnovnu školu i gimnaziju završava u Mostaru. Na Sveučilištu u Mostaru 2005. završava studij novinarstva, smjer tisak. 2010. godine magistrira na poslijediplomskom znanstvenom studiju Filozofskog fakulteta, informacijske i komunikacijske znanosti, smjer komunikologija. Trenutno je na doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina (studentski list „Opomena“, pol. tjednik „Direkt“, glasilo „Rama“, časopis „Osvit“) te informativnih Internet stranica (Bljesak.info, Ramska-zajednica.hr). Jedno vrijeme djeluje kao slobodni novinar. Suradnik je Večernjeg lista BiH, tjednika „Hrvatsko slovo“, časopisa „Motrišta“ i drugih. Osim književnih i kulturnih tema, područja zanimanja su mu povijesne kao i teme o likovnoj umjetnosti. Duži niz godina bavi se istraživanjem kulturno-povijesnog naslijeđa i identiteta Hrvata Bosne i Hercegovine. Osim što se bavi pjesništvom piše eseje, osvrte kao i putopise koji obrađuju Neretvanski, Ramski, Vrbaski kraj.

Slikarstvom i manjim opsegom kiparstvom bavi se od završetka srednje škole. U obje vještine je samouk. Na području slikarskog rada do danas je imao više izložbi slika: četiri samostalne (serijal pod nazivom Hercegovački krajolici – od Rame do Huma. Zagreb 2009. i 2013., Mostar 2010., Požega 2014.) i jednu prigodnu (Ramska večer u Lisinskom 2007.). Od 2016. godine izlaže uglavnom na skupnim izložbama u suradnji sa zagrebačkim likovnim umjetnicima. Dobitnik je i dvije književne nagrade.

Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne iz Mostara, udruge Ramska zajednica Zagreb čiji je aktivni član i HDLU-a Zagreb.

Živi i radi u Zagrebu.

 

BIBLIOGRAFIJA

  • Treće stanje Duha, pjesme, 2006.
  • Propaganda kroz europsku povijest, 2012.
  • Hercegovačkim krajolicima – od Rame do Huma, putopisi i eseji, 2018.
  • Hrvati Bosne i Hercegovine – naslijeđe i izazovi budućnosti, 2020.
  • Između duha i prostora – priče s naših rijeka, eseji, 2021.

 

ODJECI

 Putopisni redci koje povremeno srećemo ukazuju na široku paletu dojmova ali i na olako zametanje, zaboravljanje baštine, unekoliko i na prividnu smetenost, zbunjenost nad novim tehnološkim nazovi napretkom. Po ovim potonjim uvidima, podjednako i zbog gundulićevski „ohalasti“, valja se trsiti do bitnosti i usto se uvraćati u minulo koje i dalje, živahno će pokazati putopis, vrijedi kroz ovodobno življenje. Značajni ulomci putopisa su stubištu umjetničke proze. Tako je putopis iznesena kultura duha, srastanje s prostorom da bi u slova stavljen čin u kulturi bio i dijagnostički i vremenito određen. Izrastajuće, plodno spisateljsko i likovno stvaranje Mateja Škarice već je osjetno prihvaćeno i njegovi se krugovi šire. Upoznao se stihovno s mladalački pobunjenim pitanjima, njegovim trećim statusom duhovnosti, kakav je i naziv prve mu zbirke Treće stanje duha (2006.), likovnim izložbama u Mostaru, Požegi i Zagrebu Hercegovački krajolici te Krajolici Rame, ali s ruba i publicističkim naslovom Propaganda kroz europsku povijest (2012.). Sve ono u što se zalaže piše ili oslikava zrelim i bujnim stilom, znalački uvjerljivo i svagda vitalno, časno i dostojno da filologija i povijest znade, kao Vladimir Pavlović u svojim putopisnim člancima Ožiljci, ranjeni krajobrazi. Škarica je rastegnuo krakove svojih opisa od gore-Zagreba do dolje-Mostara i pri proputovanju često prenosi slike stanja i klimatskih promjena, uviđajući kako meteorološke pojave utječu na djelovanje ljudi. Svojim redcima Škarica se unaprijed ne uklapa, unjedruje u ideju nego idejnost biva sastavnicom procesuiranja njegovih spisateljskih zahvata. Kao u dokumentarnim filmovima znade naći motiv, pojedinost, priču, bilo da je svagdanja ili iskustvom odranije osnažena. Proizlazi da je ovakav putopisni diskurs u tropletu predputopisa, putopisa i poslijeputopisa. Nekako domaći putopisac prođe iza ugla, kao ovostoljetni dvojnik imenjak Matije Mažuranića koji, putujući pješice i na konju, kroji Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu. Pejzaž kadšto postaje apstrakcija, „pluži“ svoju imaginaciju prema svijetu dobra, zasnivajući iskustvom zajamčenu krilaticu da „sve ima neke veze s nečim“. Odmjereno i mjestimice zađe u ikavski leksički fundus, oprezno u jeziku i pritom zahvalno.

Antun Lučić

 

Iako nam Škarica na slikama razotkriva Ramu kakvu poznajemo iz stvarnosti – prepoznatljivu Ramu – on to čini tako, da na slikama sporadično vidimo i Ramu, kakvu nemamo priliku vidjeti u stvarnosti. Prvo, Škarica na nekim slikama nudi viđenje Rame, koje pretpostavlja promatranje s takve kote, koju mi nikada nismo zauzeli niti ćemo zauzeti, štoviše, s kote koju čovjeku i nije moguće zauzeti u stvarnosti. Drugo, Škarica Ramu ne slika u njezinom doslovnom izgledu, nego taj izgled mijenja kroz boje i poteze kojima se u isto vrijeme ramski krajolik otkriva ali nasumično i skriva. Tada je Rama prikazana kroz zgusnute i zatamnjene površine, kroz oštre i zaoštrene poteze kojima se odbija služiti posredovanju krajolika u njegovoj izvanjskoj, površinskoj ljepoti. Eto, taj prostor skrivanja vanjštine ujedno je prilika da slikar oda/otkrije samoga sebe: vlastitu nutrinu, uznemirenost, zapitanost pa i brigu. Kroz prikazivanje ramskih krajolika, kao vlastitoga životnoga ishodišta, vlastitih zemaljskih korijena, Škarica zapravo traga za ukorjenjivanjem sebe kao čovjeka u onome nebeskom – vječnosti.

Vlado Vladić

 

Škarica nam nudi nam jedan novi pogled na ono pod hercegovačkim nebom čemu, u svakodnevnoj jurnjavi, možda i ne pridajemo toliku pozornost, a što se njega, prebirući svoja sjećanja s odmakom, iz perspektive njegove zagrebačke adrese, naknadno dojmilo. To su oni pronicljivi bljeskovi iz pohranjenih iskustava, nešto posve osobno što, u znalačkoj piščevoj interpretaciji, postaje sveopće.

Hodopisi, zapažanja i promišljanja skupljeni su, ukoričeni i ponuđeni čitatelju na razmatranje. Nebitno jesu li mikrolokacije hercegovačkih i bosanskih gradova, sela, planina i pašnjaka koje golicaju autorovu znatiželju i otvaraju mu vrata iznimnomu nadahnuću, manje ili više poznate čitatelju, Škarica nam svejedno uspijeva ponuditi nove zanimljive priče, zgode i pripovijesti, baveći se kulturom, poviješću, imenskim korijenima, čak i geološkim posebnostima ”njegovih” podneblja. Može se, stoga, poručiti – sjednite, uzmite knjigu i prepustite se…

Darko Juka

 

Autor je u knjigu unio dosta truda, godine rada, uz studiozan i znanstven pristup. Stopu po stopu, strpljivo, objektivno i odgovorno s velikim predznanjem povijesnih događanja izgrađuje torzo svoga djela. Knjiga „Hrvati Bosne i Hercegovine – naslijeđe i izazovi budućnosti“ želi odgovoriti na mnoga teška pitanja ali i doprinijeti opstanku Hrvata na trusnom području Bosne i Hercegovine. Ujedno želi odgovoriti i na aktualna pitanja poput nacionalnog identiteta, očuvanja kulturno-povijesne baštine kao i života hrvatskog naroda danas. O tome ujedno govore i brojne fotografije unutar knjige koje je sam autor osobno načinio, a još više ilustracije koji cijelom tekstu daju nešto toplo govoreći o ljubavi s kojom je autor radio na ovom djelu.

fra Ante Marić

Sva prava pridržana © 2003 - 2021 DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE | WEB SITE by IT Sektor HIG d.o.o | Human Invest Group