Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.).Gimnaziju završio u Grudama, diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na odsjeku romanskih jezika i književnosti, u Sarajevu i Zagrebu također studirao filozofiju, komparativnu književnost i kroatistiku, poslijediplomske i doktorske studije pohađao na sveučilištima u Zagrebu i Parizu, gdje je, kod profesora i slavnoga romanopisca Milana Kundere, pripremao (ratnom agresijom zaustavljenu) doktorsku disertaciju. Profesor francuskoga jezika i književnosti i latinskoga jezika s rimskom književnosti. Profesor, književnik, novinar, odgovorni urednik/direktor edicija suvremene književnosti u izdavačkoj kući Veselin Masleša u Sarajevu, lektor-predavatelj hrvatskoga jezika na francuskom Sveučilištu Rennes, viši savjetnik u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, načelnik Odjela za UNESCO, diplomat i ravnatelj Hrvatskoga kulturnoga centra pri Veleposlanstvu RH u Sarajevu, glavni urednik u tiskarsko-nakladničkom dioničkom društvu Antun Gustav Matoš u Samoboru, član Komisije za kulturu Predsjedništva Republičke konferencije SSRN BiH, član Uredničkoga vijeća međunarodnoga časopisa Lettre Internationale, jedan od obnovitelja HKD Napredak, pokretač i član Uprave Društva francusko-hrvatskoga prijateljstva, supokretač, zamjenik glavnoga urednika i urednik književnosti tjednika za kulturu Hrvatsko slovo, počasni član Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva u Zagrebu, jedan od pokretača književne manifestacije Šimićevi susreti u Grudama, bio je urednik u Licima, Oslobođenju, Motrištima i Hrvatskom slovu, u izdavačkoj kući Veselin Masleša bio je direktor edicija suvremene književnosti, supokretač, zamjenik glavnoga urednika i urednik suvremene književnosti edicije „Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga”.Jedan je od potpisnika (Stanislav Bašić, Veselko Koroman, Vitomir Lukić, Mirko Marjanović, Nikola Martić, Vladimir Pavlović i Mile Pešorda) članka „Kad ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu” 1971., poznatoga kao „Pismo sedmorice i „Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku“. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost u Sarajevu, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru, dopisni član Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti u Parizu.
Nagrade i priznanja: nagrada na Šimićevim susretima, nagrada izdavačke kuće Svjetlost Sarajevo, nagrada Književne omladine Bosne i Hercegovine, Dubravko Horvatić (prva nagrada), Antun Branko Šimić, Hrvatski stećak Matice hrvatske Stolac, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Stvaralaštvo mu je prevedeno na dvadesetak jezika. Prevodi s francuskoga i slovenskoga jezika. Zastupljen u brojnim antologijama hrvatskoga, bosansko-hercegovačkoga i svjetskoga pjesništva, od antologijske„ Panorame mlade hrvatske književnosti“(Republika), do nedavne reprezentativne dvojezične antologije The Canon of Croatian Poetry 1450. – 2000. (New York) italijanske antologije svjetskoga pjesništva od osmoga stoljeća i Li Tai Poa do naših dana, Accanto a un bicchiere di vino. Prireditelj i odgovorni urednik Sabranih djela Milana Kundere.
Živi u Zagrebu.
Objavljena djela
Život vječni, pjesme, Sarajevo, 1971.
Zipka zebnje, pjesme, Sarajevo, 1975.
Slušam tvoj glas, pjesme, Mostar, 1980.; 2Zagreb – Sarajevo, 1997.; Mostar, 32003.
Prelijevanja, Sarajevo, pjesme, 1981.
Izabrane pjesme, Sarajevo, 1985.
Kuća za jazikot, Skoplje, 1986.
Orfički fragmenti, pjesme, Banja Luka, 1987.
Parole pour Elle, Rennes, 1992.
Sarajevo ’92, fragments d’une histoire, Rennes, 1993.
Knjiga ljubavi i gnjeva, pjesme, Zagreb, 1998.
Drevo z dušo ptice / Stablo s dušom ptice, Kopar, 2002.
Fragmenti, strah svobode – Sarajevski antidnevnik, Ljubljana, 2002.
Baščanska ploča, poema, Zagreb, 2008.
Baščanska plošča –Baščanska ploča, poema, na slovenskom i hrvatskom j., Ljubljana, 2013.
Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku 1971., Pula, 2016.
Sloboda, mir meju nami, eurogledi, Stolac – Zagreb, 2018.