Marko Lovrić, dipl. ing. strojarstva (Odžak, Livno, 18. siječnja 1953. – Zagreb, 8. studenoga 2020.) osnovnu školu završio je u rodnom selu Odžaku, a srednju tehničku strojarsku u Osijeku. Strojarski fakultet upisao 1972/73. u Splitu, a nakon treće godine prešao u Zagreb, diplomirao 1980. na Fakultetu Strojarstva i brodogradnje. 1980. počinje raditi u Jugoturbini – Karlovac, gdje ostaje jednu godinu. Sljedeće godine se zapošljava u tvrtci Rade Končara. Nakon tri godine prelazi u Elektrotehnički institut Rade Končara na Fallerovom šetalištu, gdje ostaje do kraja 1990. kada institut odlazi u stečaj. Početkom Domovinskog rata sudjeluje u teritorijalnim jedinicama Sesveta. Godine 1993. osniva vlastitu malu tvrtku “Lomaco” d.o.o.
Želju za pisanjem sam ima još od osnovne škole. U srednjoj se javlja s ponekom pričom ili pjesmom u školskim listovima. Kasnije zbog životnih problema ostavlja pisanje i bori se za egzistenciju. Pisanju se vraća krajem 2009. godine kada počinje pisati svoj prvi roman. Sljedeće godine mu izlazi taj roman pod nazivom ,,Na Dinari most”, koji je povijesni roman i u kojem prikazuje život i običaje podinarskog kraja.
Godine 2012. izlazi mu knjiga ,,Naoposum”, autobiografskog sadržaja, ali sa širokim prikazom svega onoga što se kronološki događalo u rodnom mu kraju XX. stoljeća.
- objavljuje zbirku priča ,,Slušam i pričam”, kao svoju treću samostalnu knjigu. Zbirka ima sedamdeset priča, a radnja se odvija kroz zadnjih sto godina.
- izašla mu je i četvrta knjiga ,,Bitke i čistke”, odnosno ep o Domovinskom ratu u dvadeset i tri pjevanja i preko pet tisuća stihova.