Luka Tomić (Radišići, 1933. – Makarska, 22. veljače 2022.) ekonomski fakultet završio je u Sarajevu a u Makarsku dolazi početkom 1960-ih godina, netom nakon velikog potresa koji je pogodio Primorje.
Pojavom Hrvatskog proljeća ulazi u organizaciju ogranka Matice hrvatske u Makarskoj, što mu je u bivšem sustavu idućih godina donijelo brojne probleme vezane za napredovanje u karijeri. To je razdoblje iskoristio za magisterij i doktorat na Ekonomiji.
Od 1990.godine se uključuje u politički život i vodstvo HDZ-a, a 1991.je izabran za prvog predsjednika obnovljenog ogranka Matice hrvatske u Makarskoj, ustrojivši rad ogranka koji traje do danas. Političku karijeru nastavio je, pak, odlaskom na funkciju predsjednika županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije na kojem je proveo jedan mandat.
Odlaskom u mirovinu dogodila se eksplozija njegove književne djelatnosti, posebno na polju aforistike uz golemi broj izdanja koja ga svrstavaju među najplodnije autore aforizama u Hrvatskoj. Ni pred kraj životnog puta nije mirovao, već je započeo raditi na haiku poeziji, tiskajući knjigu za koju je dobio međunarodno priznanje u Japanu.
“Kada je devedesetih godina prošloga stoljeća u svojim političkim govorima Luka Tomić često znao koristiti aforistički način izražavanja, kao da je time nagovješćivao svoje kasnije intenzivno bavljenje aforistikom. I doista, 1997. objavljuje svoju prvu zbirku aforizama (Mislim na svoj rizik), nekoliko mjeseci nakon objave knjige svojih političkih govora Riječima se i zbori i moli i bori. A potom iz Lukine čudesne aforističke kovačnice slijedi knjiga za knjigom.
I evo njegove četrnaeste knjige aforizama, i ujedno treće mu knjige izabranih aforizama. Oštroumna misao, isklesana golemim životnim iskustvom, iskazana i pojačana efektnim stilskim sredstvima i jezičnim postupcima – što poput snopa svjetlosti trajnih i neprolaznih moralnih načela i vrijednosti (raz)otkriva sve ono što u svekolikim životnim pojavnostima i procesima zaslužuje biti objektom i metom posebne aforističke obradbe – u temelju je ovog slojevitog književnog ostvarenja u formi kako i sam autor definira aforizme: najveće literarne minijature.”
Ivan Ivanda, iz predgovora knjizi Luke Tomića Nječinjenje čuda čini – prosijani aforizmi