Josip Palada (Dograde kraj Trogira, 17. prosinca 1935. – Prigorje Bredovečko kod Zaprešića, 12. veljače 2022.) osnovnu školu polazio je i svršio u Dogradama i Marini te Vučevcima kod Đakova gdje je njegova obitelj doselila nakon Drugoga svjetskog rata. Srednje tehničku školu polazio je i svršio u Osijeku, 1955. godine, nakon čega je upućen u Školu rezervnih oficira veze u Požarevac, gdje je diplomirao 1956. godine. Poslije toga preselio se je u Zagreb gdje živi i radi (u PTT-u kao rukovoditelj gradilišta telekomunikacijskih sustava) do umirovljenja, 1992. godine. Školovao se i na Višoj pedagoškoj akademiji i Filozofskom fakultetu.
Početkom Domovinskoga rata kao dragovoljac bio je osnivačem i ratnim zapovjednikom (u činu kapetana) Satnije hrvatskih umjetnika.
- je godine bio jednim od utemeljitelja Jutra poezije zajedno s Gustavom Krklecom, Vjekoslavom Mayerom, Vesnom Parun i inima.
U nekoliko je navrata bio članom prosudbenog odbora za dodjelu nagrade Zvonimir Golob.
Sudionikom je Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što – baštinski dani 2009. godine.
BIBLIOGRAFIJA
1. Lutke ( zbirka pripovjedaka ): Centar za kulturnu djelatnost omladine; Zagreb, 1974. ,
2. Iz poštanske torbe ( roman za omladinu ): Školska knjiga; Zagreb, 1975. ,
3. Iz poštanske torbe ( drugo izdanje na ćirilici ): Dječje novine; Gornji Milanovac, 1978.,
4. Iz poštanske torbe ( treće prošireno izdanje ): Školska knjiga; Zagreb, 1978. ,
5. Silno junaštvo ( igrokaz ): Zagreb, 1975. , 1977,
6. Začuđeni morem ili Obraćenik ( drama ), Rijeka, 1975. ,
7. Lastavice ( igrokaz ): Zagreb, 1975. ,
8. Divlje jagode ( igrokazi ): Republička konferencija društva Naša djeca; Zagreb, 1977.
9. I tad umre dan ( pripovijetke ): Mladost; Zagreb, 1979. ,
10. Pošta (znanstveno popularne slikovnice za djecu i omladinu na slovenskom jeziku; preveo: Vitan Mal; Ilustrirao Matjaš Schmit ): Mladinska knjiga; Ljubljana, 1979.
11. Od krika do automatike ( znanstveno popularne slikovnice za djecu i omladinu na slovenskom jeziku; preveo: Vitan Mal; Ilustrirao Matjaš Schmit ): Mladinska knjiga; Ljubljana, 1979. ,
12. Carev paž ( objavljen u Izboru igrokaza Jože Skoka ): Školska knjiga; Zagreb, 1980. ,
13. Mucava ulica ( tri ciklusa po sedam pripovijedaka ): Dečje novine; Gornji Milanovac, 1980. ,
14. Pisma ( slikovnica za sve uzraste; knjiga je iste godine postala obvezna lektira za druge razrede osnovnih škola u SR Hrvatskoj ): Školska knjiga; Zagreb, 1982. ,
15. Pisma ( drugo izdanje ): Školska knjiga; Zagreb, 1984. ,
16. Pismo ( slovenski jezik ): Mladinska knjiga; Ljubljana, 1984. ,
17. Letra ( na albanskom jeziku objavljeno u časopisu G E P GATETA E PIONEREVE, u deset nastavaka, od broja 11. – 12. 1985. do brojeva 11. – 12. 1986. ): prijevod Mustafa Spahiu; Priština, 1985. / 86. ,
18. Miris majke ( roman ): Spektar; Zagreb, 1985. ,
19. Kultura s radničke ceste ( eseji, publicistika, priče ): NIRO Radničke novine; Zagreb, 1988. ,
20. Urla tišina ( pjesme ): Osobna naklada; Zagreb, 1989. ,
21. Veliki prijatelji ( igrokaz uvršten u Antologiju hrvatskog dječjeg igrokaza ): Naša djeca; Zagreb, 1980. ,
22. Kad smo bili mali ( pripovijetke ): Školske novine; Zagreb, 1991. ,
23. Zov u noći ( komedija ); Zagreb, 1993.
24. Među nama ( eseji o slikarima i slikarstvu ): Glede d. o. o. ; Zagreb, 1996. ,
25. Satnija Hrvatski umjetnici ( pjesme, dokumenti / koautor ):UHUDDR – Udruga hrvatskih umjetnika dragovoljaca domovinskog rata; Zagreb, 1997. ,
26. Braća Slavko i Stjepan Stolnik ( monografija / zajedno s Mladenom Pavkovićem ): privatna naklada; Zagreb, 1997. ,
27. Stiglo me ( pjesme ): Brkić i sin d. o. o. ; Zaprešić, 1998. ,
28. Mogila ( pjesme ): Alineja; Koprivnica, 2001. ,
29. Mogila ( pjesme, drugo izdanje ): Alineja; Koprivnica, 2002. ,
30. Mrvica ( igrokaz ): Lutka, Revija za lutkarsko kazalište, broj 16 – 17, godište 8. ; Zagreb, 2002. ,
31. Da se ne zaboravi. Putevima slobode ( Domovinski rat ): Alineja, Koprivnica – INA Naftaplin; Zagreb – Koprivnica, 2002. ,
32. Stanari sna ( pjesme, publicistika ): Hrvatski književni krug Zagreb; Zagreb, 2003. ,
33. Viđenja ( pjesme ): Biblioteka INA; Zagreb, 2003. ,
34. Hrvatski Domovinski rat ( monografija, dokumenti, svjedočanstva, pjesme ): Alineja d. o. o. ; Koprivnica, 2004. ,
35. Priče iz hrvatske nigdine ( priče ): Minerva; Zagreb, 2005.
36. Po Hrvatskoj ( priče ): Grafički studio; Zaprešić, 2005.
37. Još ću ja dugo hrabar živjeti ( pjesme; koautor sa Fabijanom Lovrićem); Rast; Zagreb, 2005.
38. Još ću ja dugo hrabar živjeti ( pjesme; koautor sa Fabijanom Lovrićem ); II izdanje; Biblioteka INA; Zagreb 2006.
39. Energije (slikovnica, pjesme; ilustrirao Đuka Siroglavić), Zagreb, 2006.
40. Silno Junaštvo (slikovnica, priča; ilustrirao Josip Jemrić), Samobor, 2007.
41. Grozdanovski (monografija), Zagreb 2007.
42. Ako ne otputuješ (pjesme), Donja Lomnica, 2007.
Izvedena djela (kazalište, radio):
1. Poruka: radio – drama; Zagreb, 1969. ,
2. Dugi prsti proljeća: radio – drama ( nagrađena: Prag – Varšava – Zagreb ); Prag, Varšava, Zagreb, 1971. ,
3. Carev paž ( nagrada, Festival djeteta Šibenik ); Šibenik, 1971. , ( ista je izvedena u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Čakovcu, Novom Sadu, Budimpešti, kao kazališna i radio verzija, te prevedena na mađarski i rusinski jezik: 1971. , 1972. , 1973. , 1974. , 1975. , 1976. , a zatim u Čakovcu: 1980. , 1988. , 1989. ),
4. Uzbuna ( komedija ): Šibenik ( izvedena i objavljena: 1973. , 1974. , 1975. , 1977.),
5. Lastavice ( igrokaz ): Zagreb, 1975. ,
6. Silno junaštvo ( igrokaz ): Zagreb, 1975. , Petrijanec – Varaždin. 1976.
7. Začuđeni morem ili Obraćenik ( drama ): HNK Rijeka; Rijeka, 1975. ,
8. Bojler ( radio – komedija ); Zagreb, 1975. ,
9. Irena ( radio – komedija ); Zagreb, 1976. ,
10. Karakteristika ( radio – komedija ); Zagreb, 1977. ,
11. Ratnik ( radio – drama ); Zagreb, 1983. ,
12. Mrvica ( igrokaz ); Zagreb, 2002. ,
13. Mačak Macko ( igrokaz / prema bajci Mačak u čizmama ); Zagreb, 2002. ,
14. Zov u noći ( lutkarska predstava ); Zagreb, 1993. ,
15. Zaboravljeni ( igrokaz / koautor Mladen Pavković ); Koprivnica, 2004.
IZBOR IZ DJELA
U TIHO PREDVEČERJE
POSLIJE DOMOVINSKOG RATA
I
on
njen pas ljubimac
diže nos i miriše
još uvijek njen miris
na dlaci i u bolnim ušima
osjeća njenu nježnost
ruke milovanje
sunce spokojno zalazi
u našem selu
dan je božanstven
nje nema
i ništa ne znamo
mi osamljenici
a ipak čekamo je
u tiho predvečerje
osamljeni i zagubljeni
u tišini koja boli
i plače
II
ovaj dim
sama je sačuvala
dok smo se sin i ja
jakarili s ratom
sve je izdržala sama
eksplodirala je
vidjevši strance
u našem povratku
III
moja je bol veća
jer ja kao znam
uzaludnost čekanja
što je s njim
leži kao sfinga
osluškuje
ustrajno čeka
njen pas
vidio sam
kako se gasi zvijezda
a tako je bio mali
neznatni poremećaj
izostao je
otkucaj dva
njenog srca
pala su zviježđa
veselosti
života
svi bližnji i daljnji sateliti
planete mjeseci
sjećanja
utrnuo se život
i zavladao je mir
i patnja
pas i dalje čeka
U Prudnicama, 6. listopada 1993. u 17 sati
( žena Vera ostala u bolnici )
B R O J A Č S N O P O V A
Roda je dostojanstveno na dugačkim nogama šetuckala okolo po strnjaku. Ugibala se ljudima i pažljivo nadgledala što to oni rade. Snopovi žitarica u redovima krstina čekali su od kosidbe do vršidbe. Redovi su se nizali u razmacima deset petnaest koraka po pokošenoj njivi, a isto tako su približno i krstine bile razmaknute u redovima. Kočijaši su prilazili do krstina s posebno pripremljenim kolima za uvažanje žita. Utovaračice, mlade žene i djevojke stajale su kod krstina oslonjene na vile i kad bi kočijaš zauzeo mjesto u kolima počele su utovarivati teške snopove. Od toga su se znojile kao da ih netko polijeva vodom, jer zvizdan je udarao iz upaljenog neba. Vršalica je brujala gore na brijegu kod štale. Vršilo se odmah s kola. Slama se slagala u kamare, pljeva u štagalj. U toj ogromnoj štali prebivali su zadružni konji kad nisu bili na radu. Ovršeno su odvozili u Zadrugu gdje se onda raspoređivalo kud će koje zrno.
Ja i roda smo pažljivo pazili. Ona je pazila kad dižu zadnji snop krstine, jer pod njim su se skrivale voluharice, pa i male zmijice, pogotovo bliže potoku, koji je svoju tanku vodu pritulio u samo dno ispod njive, bez žubora voda je otjecala kroz šaš, blato, a i ostalo raslinje prema moćnoj rječici Jošavi, koja je opet svoj tok završavala u Bosutu, a on lijen i bez ikakve volje, osim poslije otapanja snijega ili jesenskih kiša, kao kakva ustajala voda odlijevao se u Savu. Roda je voluharice gutala. Cvilile su kroz dugačko grlo. Kad bi spazila zmijicu, zgrabila bi je po sredini, odmakla se, raširila moćna krila i odletjela prema gnijezdu koje je obnavljala niz godina na dimnjaku naše susjede Papakavice. Ako ptići nisu bili gladni često se desilo da je zmijica šmugnula kroz dimnjak i završila u rerni šporeta naše susjede. U toj rerni je ona pekla za Božić takve kolače, da sam ja i tri njena sina, prste lizali, sladeći se masnim vrućim gibanicama.
Ja sam pazio i bilježio koliko se snopova utovara na voz. Bio sam još klapac, u onoj čudnoj dobi kad se ne zna jesi li muško ili žensko. Išao sam u Nižu mušku gimnaziju u Đakovu, a preko praznika radio sam kao i svi ostali od jutra do sutra, s tim da sam ja još noću uvijek nekog vraga čitao. Dali su mi u nekakvom predsoblju tvrdu sećiju i lampaš, pa čitaj koliko hoćeš. Struje još tada nije bilo u našem selu. Mrak dubok, ljudi umorni od dnevnog posla, jedva su čekali da dan spusti vjeđu. Bacili su se u krpe i pali na počinak. Ja sam čitao neke izmišljene svjetove, nadajući se da ću otputovati iz ovog svog mukotrpnog. Uvijek sam ležao obratno od uzglavlja i spavanja, čitajući pod lampom. Savladao me san i probudio sam se nad otvorenom knjigom, grleći lampaš, a i danas vidim kako sam sve to mogao prevrnuti, petrolej proliti, kuću i sebe zapaliti i od tad mi san ne ide na oči. Budan sam, sam i čio, a misli mi rastjeruju vihore tuđih snatrenja.