Školska sestra franjevka Hercegovačke provincije i književnica s. Lidija Glavaš rođena je 16. kolovoza 1953. u Drinovcima gdje je pohađala pučku školu, a gimnaziju je završila na Širokom Brijegu. Na Papinskom sveučilištu odgojnih znanosti Salezianum u Rimu postigla je licencijat iz pedagogije, a na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu diplomirala je teologiju. Živi i djeluje u Međugorju, a kroz književnost posvećuje se poeziji, prozi i igrokazima. Glavaš piše domoljubne stihove i pjesme posvećene Hercegovini i obiteljskom domu. U poeziji razmatra smisao postojanja, svakodnevne čovjekove poteškoće i njegove potrage za srećom, ali i uranja i u ljepote i smiraj prirode koja ju okružuje. Njezinim stvaranjem dominira duhovna tematika, a posebno su upečatljive riječi kroz stih upućene Isusu i stihom otkrivena njezina vjera i vjernost Bogu. „U razmišljanjima o životu i Bogu pjesnikinja je s jedne strane umna radnica (intelektualka) puna pitanja, a s druge vjernica s čistim i nepomućenim vjerskim osjećajima, duboko doživljene vjere. Ona je osoba okrenuta svojemu bližnjemu koji duboko pati zbog otuđenosti koja je zavladala svijetom“, zapisao je u recenziji knjige Znamen Julije Derossi o pjesništvu s. Lidije ocijenivši kako je njezina poezija bogata osjećajem i punoćom misli, dok joj je poetski izraz izvoran, topao, izravan i čist. S. Glavaš članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i u njezinu kraju posebno su zapažena njezina književna ostvarenja za djecu, poput naslova Najljepša mama i Djeci za ljubav, a mi predstavljamo pjesme iz njezine stihozbirke Znamen.
ZNANCU
Neka te privuče Učitelj moj,
u kuću svetosti.
Neka te omami ljubavi njegove poj,
da odčitaš dušine krasopise.
Ja mu spremam ružin vrt,
odanost i otvoren dlan,
da uzme malenost i titraj duše
i obogati budnosti san.
Maslinova grana i cvrkut golubice
neka bude tebi na dar,
ruzmarinov miris s pobjedničkom palmom,
Prijatelja moga s golgotske sudnice.
MIR
Tišina okupa moj obzor.
Utihnuh.
U srcu,
koje mi ide ususret,
prepoznah Tebe,
kao Kralja krunom ovjenčana.
Tada rekoh:
ovo je ljubav moja željkovana.
U mojim krhkim mislima
zakraljeva mir.
Ja ponovno utihnuh.
SUSRET NA ZDENCU
Ako se i slučajno susretnemo,
na zdencu,
Ti učini da Te prepoznam.
Ja ću zastati
i dugo sjediti
do Tvojih nogu,
osluškujući govor vode,
koji struji u vječnu radost.
ŠAPAT
Šapnuh duši da bude jaka,
da ima snage,
ne svoje nego Tvoje.
Njezina snaga u Tvojoj vrije,
Tvoja njezin tijek rađa
i život obdaruje.
I na kraju u jedno se more sliju.
S morem postane more
i jedan Izvor,
u kojem se kriju.