Iva Nuić (Drinovci, 10. lipnja 1948. – Mostar, 28. listopada 2021.).Osnovnu školu završila u Drinovcima i Sovićima, Učiteljsku školu i Višu pedagošku u Mostaru. Četrdeset godina radila je u OŠ Antuna Branka i Stanislava Šimića u Drinovcima. Tijekom trideset godina uređivala je školski list Naši pokušaji. Bila je stalna suradnica dječjega lista Cvitak. U knjizi Najljepše misli o ljubavi M. Vukmanića zastupljeni su njezini aforizmi. Pjesme su joj, osim u zbirkama i časopisima, tiskane u čitankama, leksikonima i u antologijama hrvatske lirike: Hercegovina (V. Boban), Izbor pjesama za djecu BiH (Ž. Ivanković), Jezik i hrid (Z. Kordić), Hrvatske marijanske pjesme (Z. Kordić), Čitanka za 2. razred osnovne škole (Znanje, Zagreb), Leksikon hrvatskih književnika (M. Marjanović), Zlatni snovi (B. Pilaš). Bila je članica Udruge hrvatskih aforista i humorista.
Pokopana je na groblju Bartuluša u Drinovcima.
Objavljena djela
Dite na kamenu, pjesme, Mostar,1995.
Tijelo i vrijeme, pjesme, Tomislavgrad, 1997.
Kristalna šestica (suautorica), aforizmi, Split, 1998.
Krunica od drače, pjesme, Tomislavgrad, 2003.
Cvita cvit, pjesme za djecu, Mostar, 2008.
Zagrljaj, priče za djecu, Mostar, 2011.
Abeceda, slikovnica, Grude, 2012.
Panj, pjesme, Grude, 2018.