Anton Kikaš (1941.). Djetinjstvo je proveo u Kaknju, u Sarajevu je završio Geodetsku tehničku školu, a u Zagrebu diplomirao na Geodetskom fakultetu. Nakon studija odlazi u Toronto (Kanada), gdje ima svoju projektnu tvrtku za projektiranje novih naselja, a bavi se urbanizmom, građevinom i geodezijom. Od početka se uključio u aktivnu hrvatsku zajednicu i radio na promicanju istine o Hrvatskoj i njezinoj povijesti, kulturi i športu. Poznat je po domoljubnom pothvatu pokušaja dopremanja aviona punoga oružja u Hrvatsku. Nije uspio dopremiti oružje, odveden je u Beograd, gdje je zatočen u vojnom zatvoru i premlaćivan te razmijenjen.
Jedan je od najzaslužnijih za otvaranje prve Katedre za hrvatski jezik i kulturu izvan domovine na Waterloo sveučilištu u blizini Toronta. Kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio mu je odličje za velik doprinos razvoju Kanade, a Vijeće etničkoga tiska Kanade proglasilo ga je 1992. „čovjekom godine“.Engleska kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je za doprinos Kanadi prestižno odličje The Diamond Jubilee Medal of Queen Elizabeth II./Dijamantnu jubilarnu medalju.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao ga je Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu. O njemu je Jakov Sedlar snimio igrano-dokumentarni film „Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.“
Piše pjesme, na Hrvatskom glazbenom festivalu u Torontu dvaput je osvojio nagradu žirija, a pjesme su mu izvođene na Splitskom festivalu te festivalima u Požegi i Cavtatu. Pjesme su mu pjevali Krunoslav Cigoj, Vera Svoboda, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Dražen Žanko i drugi.