Danko Ivšinović, akademski glazbenik, književnik, pjesnik, aforist, humorist i publicist, Rođen je 14.2.1957. godine u Mrkonjić-Gradu, Bosna i Hercegovina. Srednju glazbenu školu završio u Banjoj Luci, a Glazbenu akademiju u Sarajevu. Vihor rata ga je „dopuhao“ do Gospića, gdje s peteročlanom obitelji živi i danas.
Obnavlja rad Glazbene škole, radi na Visokoj učiteljskoj školi i Gimnaziji, osniva Crkveni zbor, Katedralni zbor i na koncu Gradski zbor „Vila Velebita“ s kojim postiže zapažene rezultate na državnoj i međunarodnoj razini. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Društva hrvatskih aforista i humorista, BAK-a, redoviti član Matice hrvatske, HKD Napretka itd.
Piše poeziju, prozu, aforizme i epigrame. Objavio zbirke aforizama: Mislim, dakle postim (Split, 2000.), Ja s jajima (Split, 2004.), Pametniji propušta (Split, 2011.) i Preveslani veslaju (Zagreb, 2017.). Piše, objavljuje i ima rubrike i kolumne u Slobodnoj Dalmaciji za koju je u kontinuitetu pisao 20-tak godina, a iz koje je Feral Tribune kasnih 90-tih često preuzimao njegove aforizme, Večernjem listu, Ličkom Novom listu, Hrvatskom Slovu, Ličkom putu, Humoristično–satiričnim časopisima Potepuhu i Žulju, najstarijem „živućem“ Humorističnom-satiričnom listu Pikaču, magazinu Udruge hrvatskih aforista i humorista Uh!Aha, beogradskom elektroničnom časopisu za satiru Etni i drugim satiričnim listovima, a aforizmi su mu čitani na Hrvatskom radiju Zagreb, Hrvatskom radiju Split u emisiji „Kad se smijah tad i bijah“, na Županijskom radiju Karlovac u emisiji „Veseli Čamac“ itd.
Zastupljen je u: Zborniku aforizama „Kristalna šestica 3“ (Split, 1998.), Književnim nizovima „Male forme“ (Zagreb, 2004.) i „Najljepše misli o ljubavi“ (Zagreb, 2004.), Antologiji balkanskog aforizma (Beograd, 2008.), Zborniku rumunjskog suvremenog aforizma „Aforismul croat contempora“ (Petrosani, 2013.), Zbornicima humora i satira „Vidi ono što (ne)čuješ“ (Mrkonjić Grad, 2016.-2022.), knjizi „Lika i velebitsko primorje u hrvatskoj književnosti“ (Gospić, 2017.), Zborniku pjesma „Grgurovi hukovi“ (Ravno, 2018.) prigodom 60 godina književnog rada Anđelka Vuletića, u Antologiji hrvatskog aforizma 1847.-2018. (Zagreb, 2019.), Zborniku pjesama „Stijeg slobode“ (Knin, 3. kolovoza 2019.), Zborniku aforizama „Biseri uma“ (Zagreb, 2019.), u Zborniku aforizama „Stožer i maske“ (Zagreb, 2020.), Zborniku humora i satire “Smijehom protiv korone” (Beograd, 2020.), nagrađenom u Temišvaru 2021., Dvojezičnoj Antologiji hrvatskog aforizma na ruskom jeziku (Digitalno izdanje, 2020.), Zborniku aforizama „Četvrta doza“ (Zagreb, 2021.), knjizi „Najkraće priče iz hrvatskog Domovinskog rata“ (Koprivnica, 2021.), Zborniku pjesama o Nikoli Tesli „Kroz snove do svjetlosti“ (Zagreb, 2021.) i zbirci hrvatskih i makedonskih aforizama „Misaoni slapovi“ (UHAH, 2022.). Dobitnik je niza domaćih i inozemnih nagrada i priznanja za poeziju, aforizme i epigrame. Dobitnik književne nagrade „Donat“ za svekoliki književni doprinos (Zadar, 2019.) i međunarodne književne nagrade Zlatni aforizam. Finalist Beograd – „Satira festa“ (2020., 2021. i 2022.).
Prevođen je na ruski, rumunjski, makedonski i srpski jezik.