Asaf Duraković (Stolac, 16. svibnja 1940. – Washington, 16. prosinca 2020.).U Zagrebu završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na studiju veterinarske medicine, diplomirao na studiju humane medicine u McMaster Medical Faculty u Hamiltonu, Kanada. Postigao je nekoliko doktorata i jedan počasni doktorat. Diplomirao je i na vojno-medicinskoj akademiji Fort Leavenworth, Missouri, imao je čin pukovnika Vojno-medicinskoga korpusa SAD-a. Bio je derviš halvetijevskog reda, a jedno je vrijeme bio imam Sufi džamije njujorške tekije.
Pjesme su mu objavljene u mnogim književnim časopisima u Hrvatskoj te uvrštene u zbirke i antologije: Zapis o zemlji Hrvatskoj, ur. Z. Duraković, Zagreb, 1993.; Vukovarsko zvono, ur. Z. Duraković, Zagreb, 1995.; Lijet sarmatskog sokola, ur. Z. Duraković, Zagreb, 1995.; Sat bezvremena, ur. Z. Duraković, Zagreb, 1999.;Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrija Demetra do danas (ur. A. Batinić, Zagreb 2008.). Napisao je više knjiga i više eseja o hrvatskoj slobodi, neki su od naslova tih knjiga Od Bleiburga do muslimanske nacije, Toronto, 1971. i Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, 1974.
Bio je član Društva hrvatskih književnika.
Pokopan je na groblju u Carltonu, SAD.
Objavljenadjela
Tamne Alge, pjesme, Toronto, 1974.
Dimovi i magle, pjesme, Toronto, 1974.
Stazama Ahasvera, pjesme, Toronto, 1974.
Stazama Sarmata, pjesme, Zagreb, 1993.,22010.
Jedanaesta ploča, pjesme, Zagreb, 2003.
Velike Vode, pjesme, Zagreb, 1995.
Nanosi pijeska, pjesme, Zagreb. 1996.
Planina Kaf, pjesme, Zagreb, 1997.
Tamno ogledalo, pjesme, Zagreb, 2010.
Vode ponornice, pjesme, Zagreb, 2010.
Žetva – The Harvest (hrv.-engl.), Medina – New York, 2014.
Beramska kapela – Beram Chapel (hrv.-engl.), Medina – New York, 2014.