Duraković, Asaf

Asaf Duraković rođen je 16. svibnja 1940. godine u Hercegovini, u kršnom djedovskom nepokorenom kraju, gdje se viteški Stolac ogleda u studenoj Bregavi. Rano je napustio rodno ognjište i rano ostao bez oca, žrtve i junaka Bleiburškoga bojišta. U Zagrebu živi od 1943., gdje je završio osnovnu, srednju školu (2. gimnazija) i diplomirao na studiju veterinarske medicine. Potom je diplomirao na studiju humane medicine u McMaster Medical Faculty u Hamiltonu, Kanada. 

U daljim studijima postigao je pet doktorata iz medicine, veterine, prirodoslovno-matematičkih znanosti, doktorat znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poslijedoktorske studije u Oxfordu, Hamiltonu (Kanada) i počasni doktorat na Cosmopolitan University (Kansas, SAD). Bio je znanstvenik Instituta za medicinska istraživanja JAZU, gdje je obranio magistarski rad i disertaciju. Tada je dobio stipendiju Engleske vlade za medicinske studije u Oxfordu. Specijalističke studije nastavio je i položio stroge ispite u Engleskoj, Americi, i Kanadi. Diplomirao je i na vojno-medicinskoj akademiji Fort Leavenworth, Missouri, 1991., kada je promoviran u čin pukovnika Vojno-medicinskog korpusa Sjedinjenih Američkih Država. Autor je više od dvije stotine i pedeset objavljenih znanstvenih radova u priznatim međunarodnim časopisima. Njegov opus uključuje mnoga istraživanja i znanstvene radove iz područja islamskih ezoteričnih znanosti sufijskoga sadržaja. Obišao je Bliski Istok u svojstvu gosta i predavača, u Saudijskoj Arabiji, Iraku, Siriji, Jordanu kao i Emiratima. Proveo je dvije godine na Institutu Kralj Fejsal u Rijadu, u svojstvu direktora Zavoda za nuklearnu medicinu. Govorio je šest svjetskih jezika. 

Izabran je za predstojnika Zavoda za nuklearnu medicinu u Federalnoj bolnici Walter Reed u Washingtonu D.C. Promaknut je u zvanje profesora na četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama. U svojstvu pozvanoga profesora predavao je na mnogim sveučilištima Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Europe, Azije, Izraela, Južne Afrike, Sovjetskoga Saveza, Japana, Bliskoga i Dalekoga Istoka. Proputovao je svijet od Sjevernoga do Južnoga pola. Vodio je medicinsku ekipu SAD-a u studijama nuklearnih eksplozija u Sibiru i Kazahstanu. Bio direktor Instituta za životne znanosti (World Life Institute) u Washingtonu i New Yorku. 

Književnik je od djetinjstva, nadahnut i opijen ljepotom poezije. U društvu istaknutih pjesnika, novelista, stvaratelja, provodio je dane najranije mladosti. Nikad dušom odvojen od djedovske domovine, svjedoči stihovima o vječnosti ljepote. Mnoge su mu pjesme objavljene u književnim časopisima u Hrvatskoj. Bio je suradnik Hrvatskoga književnoga lista prije i za vrijeme Hrvatskoga proljeća. U mnogim je časopisima objavljivao pjesme kao: Oko, Hrvatski književni list, Vjesnik, Glasnik, Ognjište, Zagreb. Pjesme su mu objavljene u sljedećim zbirkama: Zapis o zemlji Hrvatskoj (25 pjesama) urednik Z. Duraković, Birooprema, Zagreb, 1993.; Vukovarsko zvono (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb, 1995.; Lijet sarmatskog sokola (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb, 1995.; Sat bezvremena (10 pjesama), urednik Z. Duraković, Grafos, Zagreb, 1999. U knjizi: Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrija Demetra do danas (urednica A. Batinić, HAZU Zagreb 2008) objavljene su mu četiri pjesme.

Čitav se život riječju i djelom borio za hrvatsku samostalnost. Poznata su njegova brojna predavanja pred velikim skupovima Hrvata od Kanade do Australije. Napisao je više knjiga i više eseja o hrvatskoj slobodi, koju je predviđao prije kraja dvadesetoga stoljeća. Neki su od naslova tih knjiga Od Bleiburga do muslimanske nacije, Vedrina, Toronto, 1971. i Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Vedrina, Toronto, 1974. U potonjem djelu upozoravao je kako je „pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini dovedeno do faze nakon dugotrajne temeljito provođene antihrvatske politike, koju je komunistička vlada provodila s dobro poznatim rezultatima“. Za to je stanje optuživao upravni aparat doveden iz Srbije u novijoj povijesti, kao i „famulusima tog sustava“ koji su izabrani iz redova samoga stanovništva Bosne i Hercegovine, tako da su muslimani bili dovedeni pred pitanje prihvatiti ili ne ponuđenu muslimansku nacionalnost, zasnovanu na teorijama o muslimanskoj etničkoj posebnosti u BiH, koje ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz predislamskoga vremena.

U samom početku Domovinskoga rata sve je napore usmjerio k pomoći u obrani Domovine. Bavio se humanitarnim radom tijekom kojega je zbrinuto više stotina djece iz ratom zahvaćenih područja. Dominirao je erudicijom i kompetencijom u svim područjima kojima se bavio. Uvijek je uzvisivao svoju rodnu grudu, svoju domovinu i svoj narod. Bio je jedna od najsvestranijih osoba ne samo našega podneblja nego znatno šire.

Bio je član Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.

 Objavljene knjige:

Tamne Alge, Dimovi i magle, Stazama Ahasvera, Vedrina, Toronto, 1974

Stazama Sarmata (2 izdanja: Birooprema, Zagreb, 1993. i Hrvatska domoljubna knjižnica, Zagreb, 2010.); Jedanaesta ploča (Bosana, Zagreb, 2003.)

Velike Vode, SIPAR, Zagreb, 1995.

Nanosi Pijeska, SIPAR, Zagreb. 1996.

Planina Kaf, SIPAR, Zagreb, 1997.

Tamno ogledalo, Hrvatska domoljubna knjižnica, Zagreb, 2010.

Vode ponornice, Hrvatska domoljubna knjižnica, Zagreb, 2010.

Žetva – The Harvest (na hrvatskom i engleskom jeziku), The World Life Institute, Medina – New York, 2014.

Beramska kapela – Beram Chapel (na hrvatskom i engleskom jeziku), The World Life Institute, Medina – New York, 2014.

Asaf Duraković preminuo je 16. prosinca 2020. u Washingtonu.

Sva prava pridržana © 2003 - 2021 DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE | WEB SITE by IT Sektor HIG d.o.o | Human Invest Group