Bez povratka (pjesme i osmislice), Ivan Bradvica, Vlastita Naklada, Zagreb i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2021. Za nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 167. Recenzenti Luko Paljetak i Mladen Vuković.
Svoju novu knjigu pjesama “Bez povratka“ Ivan Bradvica podijelio je u tri cjeline. Prvi sadrži pjesme, drugi haiku, a treća aforizme. Pjesme, s obzirom na svoj grafički izgled, složene simetralno, jesu na svoj način „carmina figurata“, čime se autor želi udaljiti od uobičajenog strofičnog tipa pjesme i privući veću pažnju čitalaca te ih na taj način što više zainteresirati za sadržaj svojih stihova.
Vjerujem da će ova tro komponentna knjiga naći svoje čitatelje. Kao poticaj za različite oblike razmišljanja, slaganja ili ne slaganja ona je prikladno štivo, zar to nije posao svake knjige?
Uostalom sam autor kaže: “Evo praznih papira, daj pravu olovku, neka se nastavi knjiga života“. Ima u njoj lijepih i korisnih misli, a lijepe misli, kaže autor, treba: “gledati, slušati, osjećati, imati, njima se diviti, njima se posvetiti, u njima slobodno uživati, ostalih se osloboditi, da se od ljepote u ljepoti umre, a da ljepota nikad ne zamre“. S ovom se možemo samo složiti, zar ne? (Akademik Luko Paljetak)
Svatko će u knjizi pronaći svoje favorite i aforizme koje će često citirati, ovog mi se poslijepodneva primjerice sviđaju ovi: Iskren smijeh, kao mijeh, potpiruje raj, vatri života ne će biti kraj. / Prirodno preminuće je poljubac početka vječnosti. / Tko je u vječnosti taj ne kasni. / Život više kvare stariji nego mlađi. / Molim da vjernici budu vjernici. / Duhovnom slijepcu ne pomažu nikakve naočale. / Dok god ljudi ne budu podnosili istinu, bavit će se politikom. / Samovoljac je civilizacije moljac. / Ima pastira, nema ovaca. / Politika u kojoj je sve moguće nije civilizirana politika. / Istina je, laže se. / Da nema mudro glupih, za naivno pametne se ne bi znalo.
Zaklopivši ovu knjigu aforizama, ne ćemo se moći oteti dojmu da ih je ipak pisao jedan pjesnik, ili autor koji zamače pero u tintu lirike, kojoj riječ i jezik imaju posvećeno mjesto (Čovjek bez svog jezika, ne za što guta.), pa se ni naš autor nije mogao otarasiti slatke napasti da nam daruje neke nove lekseme, rijetko rabljene riječi, novokovanice iz poetske kovačnice koje uresuju njegovu rađu: čulnik, drekoslavci, duhododirnik, izgubljenik, loptonog, misaomet, nadahnutak, nuždovod, podatuše, politpastiri, samovoljac, slavostramotnik, sličnomišljenik, stalnojed, ubijanizam, udborak, vijestonoša… Naslov knjige je Bez povratka. Ne odnosi se na ovo štivo između njezinih korica. Valja mu se češće vraćati, pa čak i čitati na rate, jer preveć mudrih misli u kratkom vremenu može zakusiti naše ganglije, kao i svaka slastica nepce i želudac! A za duhovne kalorije, s mjerom, nikada ne smije biti rano ni kasno! (Mladen Vuković, književnik)