Chiarina pisma (pjesme), Ante Kraljević, Naklada DHK HB, Mostar i Dan, Zagreb, 2015. Knjižnica Suvremenici, knjiga113. Urednica Milka Tica, a recenzenti Vjekoslav Boban i Božidar Petrač.
Autor Ričnika zapadnoercegovačkog govora, objavljena 2013., Ante Kraljević ispisuje sovje stihove/poruke iz namjere domoljubca, čovjeka koji iznad svega ljubi svoj zavičaj, štuje sve ono što pripada i što je vlastito njegovu narodu i poštuje sve ono što postoji i suživi izvan spomenutih granica: njgov svijet naime širi je od svijeta zavičaja, njegov pjesnički svijet stremi prema univerzalnim vrjednotama. U cijeloj se zbirci posebno znakovitim čini ciklus po kojem je zbirka dobila svoj naslova Chiarina pisma. Božidar Petrač
Jedno od glavnih obilježja lirike Ante Kraljevića jest postmodernistička uporaba hrvatske poetske baštine, uključujući gotovo sve razine, od stilema do diskurza. Nju pjesnik izvlači na vidjelo otuđujući je od staroga prebivališta uvođenjem u novi povijesni kontekst, i tako joj osigurava atemporalnost koja ipak zadržava patinu prošlosti. Poput Buconjića, Dizdara ili pak Pešorde često to neposredno izvodi pukom citatnosti, odnosno usloženom sintetizacijom, tj. inkorporacijom tradicijskih poetičkih postupaka, i konačno dijakronijskom zamjenom identiteta. Budući se vrelo ad apsurdum, radi podrijetla i prostora, ne može posve očistiti od spacijalnih i jezičnih historijskih natruha – nadaje se zaključak – zavičajnost kao temeljna značajka Kraljevićeva pjeva. Vjekoslav Boban