Vendelin Karačić (Gornji Crnač, Široki Brijeg, 1942. – Mostar, 2020.) hrvatski i bosansko-hercegovački esejist, likovni kritičar, pjesnik. Nakon osnovnoškolske naobrazbe u rodnom mjestu i završena sjemeništa te novicijata, teologiju je studirao u Sarajevu i Ljubljani. Za svećenika je zaređen 1967. godine u Sarajevu. Službovao je na Širokom Brijegu, Zagrebu, Mostaru i Drinovcima te ponovo na Širokom Brijegu. Pisao je pjesme, reportaže, eseje i likovne kritike. Bio je voditelj umjetničkoga programa Franjevačke galerije. Na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu predavao je filozofiju umjetnosti od 1997. – 2013.. Bio je član uredništva časopisa „Svjetlo riječi“, uredio je više zbornika i drugih publikacija. Do 2013. bio je glavni urednik časopisa za znanost, kulturu i umjetnost, Akademija.
Objavljene knjige:
Dosjetke i šale s mirisom tamjana (koautor fra Lucijan Kordić), Zagreb, 1996.;
Svjedočanstva vremena (zbirka eseja), Široki Brijeg – Zagreb, 1998.;
Šale i bacanije u sjeni zvonika, Široki Brijeg, 2000.,
Likovna monografija fra Mirko Ćosić, Široki Brijeg – Mostar, 2004.;
Smiješnice i doskočice (zbirka šala), Široki Brijeg 2008.;
Odjeci (zbirka pjesama), MH i Franjevačka galerija Široki Brijeg, Zagreb, 2012.;
Slikopisi u kamenu (zbirka pjesama), MH i Franjevačka galerija Široki Brijeg, Široki Brijeg, 2012.;
Lav i mrav (zbirka pjesama za djecu, slikovni prilozi Josip Mijić), Franjevačka galerija Široki Brijeg, 2013.;
Neograđeni vrta (zbirka pjesama), Briješki pleter, Široki Brijeg, 2013.
Ucviljeno vrijeme (pjesme), DHK HB Mostar 2019.
U mladosti je objavljivao lirske pjesme (Marulić, Crkva na kamenu, Kršni zavičaj…). Izradio je nacrte vitraja za crkve u Čapljini, Ljubuškom, Turčinovićima, Crnču, Širokom Brijegu (sakristija) te u Mostaru (koji su uništeni). Povremeno je slikao. Autor je dvadesetak spomenika braniteljima i ratnim žrtvama.