Ljerka Mikić (Kostrč, općina Orašje, 25. rujna 1967.) završila je srednju školu za zanimanje poljoprivredno-strojarski tehničar. Od 23. travnja 1989. godine je članica Bosanskog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda kraljice Katarine, mjesnog bratstva župe Tolisa. Piše pjesme od rane mladosti.
Pjesme od 1998. g. neprekidno objavljuje u zajedničkim zbirkama u izdanju Književno-likovnoga društva (KLD) Rešetari iz Rešetara, u tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo, Zagreb; u hrvatskoj književnoj reviji Marulić, Zagreb; u godišnjaku za povijest, kulturu, pouku i razonodu Putujući Slavonijom, Vinkovci; u Listu franjevačkih zajednica Brat Franjo, Zagreb; u Katoličkom tjedniku, Sarajevo; u mjesečniku za vjeru, društvo i kulturu Svjetlo riječi, Sarajevo; u časopisu za kulturu, znanost i društvena pitanja Motrišta, Mostar; u časopisu Osvit, Mostar; u knjizi Posavski književni zbornik, Tolisa, 2008. godine, u Panorami hrvatskog ratnog pisma u Bosanskoj Posavini U znaku mača, zaklada Terra Tolis, Tolisa 2012. godine. Pjesme su joj objavljene u knjizi Hvaljen budi, Gospodine moj! – sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu, objavljene u suizdanju Alfe iz Zagreba i Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tiskane povodom obilježavanja 800. obljetnice Franjevačkog reda, u Zagrebu, 2009. godine. Tekst joj je objavljen u antologiji Domovina – podijeljena sjećanja, čiji su nakladnici i izdavači Mia Marjanović i Branimir Marjanović, suosnivači izdavačke kuće Ada Verlag, Berlin, 2015. godina. Ljerkine su pjesme zastupljene u antologiji ratne/domoljubne lirike naslovljene …I pjesničkom riječju istina se brani, s oraško – šamačke bojišnice, u izdanju Centra za kulturu Orašje, Orašje 2017. godine; u Zborniku Susret pjesnika u Posavini u izdanju Matice hrvatske, podružnica Orašje, 2018. godine, Zborniku Drugog susreta pjesnika u Posavini, u izdanju Matice hrvatske, podružnica Orašje, 2019. godina, i u Zborniku Trećeg susreta pjesnika u Posavini, u izdanju Matice hrvatske, podružnica Orašje, 2021. godina.
Životopisom je zastupljena u Leksikonu hrvatskih pisaca BiH, (Matica hrvatska, Sarajevo, 2001.). Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Matice hrvatske.
Piše meditativne tekstove koje objavljuje na portalu Frame-OFS-a Bosne Srebrene u kolumni Život je pjesma, u Maruliću, Osvitu i drugdje. U Hrvatskom slovu, broj 1002, tiskanom 4. srpnja 2014. godine, na stranici 7, u rubrici Dnevnik, objavljen je Ljerkin tekst Sunce iznad oblaka. U Katoličkom tjedniku, broj 10, tiskanom 12. ožujka 2017. godine, na stranicama 19-21, objavljena je reportaža o samostanu i crkvi na Raščici i župi Tolisa pod naslovom Snaga višestoljetne vjere, pored ostalih sugovornika, novinarka razgovara i s Ljerkom Mikić. Katolički tjednik u uskrsnom broju 15-16, od 16. travnja 2017. godine, na Uskrs, na stranicama 8, 9, i 43 donosi intervju s Ljerkom Mikić, trećoredicom i pjesnikinjom, pod naslovom Uskrs je povratak Bogu koji zove i čeka.
BIBLIOGRAFIJA
- Molitva – zbirka izabranih pjesama, HKD Napredak, Orašje, 1998. godina,
- Cvjetovi vjere – zbirka duhovno – religioznih pjesama, Franjevački svjetovni red Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2006. godine,
- Graditelji sreće – zbirka pjesama, Centar za kulturu Orašje, 2008. godina,
- Otvaranje kruga – zbirka pjesama, Centar za kulturu Orašje, 2013. godina,
- Gospodine, ostani s nama! – zbirka meditativnih razmatranja za duhovni rast i razvoj, Bosansko bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda kraljice Katarine, 2017. godina,
- Zvjezdani vrtovi – zbirka meditativnih crtica, Centar za kulturu Orašje, 2018. godina.
Za zbirku pjesama Otvaranje kruga dobila je književnu nagradu Fra Martin Nedić Zaklade Terra Tolis, kao trećenagrađena autorica, 2014.
IZBOR IZ DJELA
Živjeti Evanđelje
Ako me naučiš ljubiti,
znat ću i moliti;
ii obrnuto:
ako me naučiš moliti,
naučio si me i ljubiti.
Nije važan redoslijed,
važan je raspored
vrijednosti.
A ljubav i molitva,
molitva i ljubav,
zauzimaju prvo mjesto
na ljestvici vrijednosti
života.
To je zakon,
to je smisao,
nada,
ispunjenje.
Zato, Isuse,
sve nas pouči
živjeti Evanđelje!
Franjevačka Bosna
Kolijevka vjere,
nade,
tragovi borbe,
snage.
Pečat vječnosti,
ljubavi,
znak milosti,
trajnosti.
Crkve,
samostani,
planine,
franjevci.
Narod
i borba,
Bog
i Bosna.
Protkani
ljubav i bol,
darovani
kao blagoslov.
Dobri čovjek
Najveća je sreća
sresti i upoznati
dobroga čovjeka.
A tko je dobar čovjek?
Jednostavan, pošten,
skroman, gostoljubiv…
Čovjek s kojim
razgovaraš bez straha
i stida,
otvoreno o svemu;
s kojim se smiješ
bez prisile
i plačeš bez srama.
Čovjek čije srce
i duša
mogu biti hrana.
Graditelji sreće
Bog i ja
u dodiru vječnosti
i ljubavi,
u beskrajnoj bjelini
koja odmara,
liječi, tješi
i miriše.
Bog živi i diše,
i zove mene
na cestu.
Bog i ja
gradimo sreću.
Valcer
Užareni ledenjaci
s krajeva juga.
Istok večeri i zapad jutra.
Divlji konji u galopu.
Vrije snaga prirode.
Komadi leda pale vatru.
Plamen hladi nebo
i prži zemlju.
Voda sagorijeva na mjesečini.
Oaza se hrani pustinjom.
Sjene plešu valcer.
Crvena masa u bijelom odijelu.
Bijeli dani crvenih zastava.
Plava krv u podzemnim tunelima.
Ponornice gase žeđ i glad.
Ponoć podneva
s ružičastim mašnama.
Podne ponoći
u ljubičastim plahtama.
Upaljena hladnoća
ugašenih svijeća…
Sloboda sužanjstva
Riječi u magli.
Misli na vjetrometini.
Brisani prostor želja.
Puni zdenci pokliznuća.
Prazna kuća radosti.
Toplina ugašene vatre.
Buka mrtve tišine.
Let divljih gusaka.
Sloboda sužanjstva.
Razlivena tinta
Razbacane obale čeznuća
po staklenim poljima neba.
Zrcalo rijeke pokriva oblake.
U krošnjama vrbe odmara proljeće.
Ozeble rane u vatri srca.
Tuga se raduje lanenim kišama.
Pamučne niti upliću zvijezde u mjesec.
Prazni su dlanovi puni rose.
Vode divljeg jezera plešu.
Paprat u šetnji kroz maglu.
Svijeća dogorijeva obasjavajući ocean
u potjeri za vremenom.
Razlijevanje tinte po papiru.
Nedohvatnost pjesme
Drhtaj, treperenje,
trema, sreća, radost,
užitak…
Misli se spotiču
u nizu,
zaustave se
i nastave put
ka ušću.
Duboke klisure
pune do vrha.
S koje strane
prići izvoru?
Na koji način
uhvatiti leptira?
Osjeti opasnost,
odleti s cvijeta
u slobodu
i opet se vrati
užitku stvaranja
u slobodi.
Utihnu misli
nošene vjetrom,
izgube kompas,
ali ne i cilj.
Biseri na pučini.
Srce u Srcu
Sreća je put, a ne cilj. Bogu hvala, putem sreće idem zajedno s osobama koje volim i koje me vole, i sa svima koje mi Gospodin dariva na Putu Istine i Života. Blagoslovljeno je i lijepo imati obitelj, braću i sestre, prijatelje, živjeti djelotvornu vjeru, nadu i ljubav. Dobro je i potrebno provoditi vrijeme na bratskim susretima koji obogaćuju zbližavajući nas Bogu, sebi i bratu čovjeku.
Vrijeme je jedan od najdragocjenijih darova kojim smo obdareni od Stvoritelja. Ne možemo ga uhvatiti, zaustaviti, vratiti. Možemo ga pametno upotrijebiti, iskoristiti, ili uludo potrošiti i nepovratno izgubiti. Vrijeme nikoga ne čeka, prolazi i ostaje, traje… Vrijeme u nama, za i protiv nas, i mi u vremenu; kuća na kamenu ili pijesak nošen vjetrom?! Gospodaru Vremena! Po milosti svojoj, daruj nam vrijeme Vječnosti, da bude kako na nebu, tako i na zemlji.
Nebo i zemlja u Božjem zagrljaju. Otac nebeski ljubi svoju djecu; i u nama: Tebi i meni, draga sestro i ljubljeni brate, sva mu milina. Jesmo li i koliko milosrdni poput Oca? Pokazujemo li svojim životom svijetu Lice milosrđa? Jesmo li osobe vjere i srca? Imamo li hrabrosti svjedočiti Ljubav? Gospodin zove i čeka…
Isuse! Volim Te i ljubim! Kada padam i ustajem, griješim i molim, kajem se i nadam, smijem, pjevam i plačem, sumnjam i šutim, bježim i vraćam se od Tebe k Tebi, k Bogu. Tebi, Ljubavi moja, darivam srce i dušu vapijući: čisto srce stvori mi Bože, i duh raskajan obnovi u meni. Velik kao mrav molim Te: daj da opraštam svima kao što Ti opraštaš meni grešniku, nedostojnom sluzi svome, jer mi je duša žedna Tebe, Boga živoga. Samo čistim srcem mogu Te, Bože, gledati; zato: više Tebe u životu mom!!! Put s Tobom i do Tebe uključuje ljubav prema braći ljudima: biti u svijetu, a ne od svijeta! Isuse! Smiri nam srce u svom Srcu.
Gospodine! Znaš da Te ljubim i želim vršiti Tvoju volju, kao Petar, Franjo, Anto, kao Marija! Njihova su srca u Tvom Srcu i Tvoje je Srce udomljeno u njima, i u svima koji šire mir i čine dobro. Njihova je sreća kada su drugi sretni. Franjo, hvala Ti što me učiš biti velik u malenosti služenja i što sam sretan kada su osobe oko mene sretne, raduje me njihova radost i boli njihova bol. Međusobno je darivanje vremena blagoslov, jer Bog je s nama.
Božja ljubav i snaga upravljaju misli i korake Izvoru vode žive koja izvire iz Predragocjene Krvi i Presvetog Srca Isusova u kojem posebno mjesto ima Prečisto Srce Majke Marije! Isuse i Marijo! Molimo Vas da nam srca budu u Vašim Srcima; čuvajte nam srca i misli od svakoga zla i darujte milost svete smrti koja vodi u život vječni. Neka naša molitva i djela budu u zahvalnosti srca, jer uzalud se usne i ruke trude ako srce šuti. Gospodine, uči nas moliti i raditi! Budi hvaljen, slavljen, čašćen i blagoslivljan u svemu i svima koje ljubiš i koji Te ljube.
Brate i sestro! Živimo li Evanđelje! Hranimo li vukove u sebi i oko sebe? Prihvaćamo i ljubimo li gubavce i sami ozdravljajući od gube koja ranjava srce i dušu razarajući tijelo? Kajemo li se iskreno, kao Petar, kada izdajemo, varamo, lažemo Boga, ljude i sebe? Činimo li duhovna i tjelesna djela milosrđa kao Svetac cijelog svijeta? Jesmo li slijepi i gluhi na potrebe i vapaje osoba kojima treba pomoć? Osjećamo li odgovornost i tugu što mladost ove zemlje odlazi cvjetati negdje drugdje i što obitelji u potrazi za boljim životom iseljavaju daleko od zavičaja? Svima, na svim morima i kontinentima svijeta, budi Bože zaštita i hrid, pomoćnik u nevolji i luka spasenja, milosrdni Otac i vjerni Prijatelj. Isuse! Čuvaj svoju braću i sestre!
Želim da je svima, kao i meni, sreća put, a ne cilj; da nam srca budu u Srcu, vrijeme u Vječnosti i Vječnost u vremenu. Moja je molitva Tebi, Gospodine: da nam srca budu blizu, da mi srce bude Tvoje, Isuse, Bože moj!
Ruža na Raščici
Pamtimo je od djetinjstva. S njom rastemo i srastamo. Sastavni je, neodvojivi dio nas, neraskidivi smo dio nje. Kada odemo, fizički daleko, ostajemo zajedno, povezani mislima, srcem… Nemoguće je razdvojiti majku i dijete. Njena smo djeca, ona naša majka: posavska katedrala; najdraža, meni i nama najljepša crkva na svijetu. Drugim osobama ima ljepših i dražih, mojim očima, srcu i duši, nema! Bliska je i blizu kao jutarnja rosa, kap vode na dlanu, milje je Gospodnje. Ona je jedna jedina, kao majka koja odgaja, blagoslivlja, ispraća i čeka povratak ljubljene djece. Djeca ostaju i vraćaju se u svoju Posavinu, na obale djetinjstva čekajući zalazak za Svitanje. Grade porušene mostove, rađaju nove živote…
U davna, teška vremena gradili su je naši djedovi i fratri, bosanski ujaci, srasli s narodom i živeći za narod, za Boga. Prošla su dva stoljeća i više. Kada Bog blagoslivlja djela ruku čovječjih, ona traju i žive. Crkva je posvećeno djelo Bogu na čast i slavu, i ljudima na dobro i spas. To je kuća Božja i vrata Nebeska. Često se danas pitamo kako su ljudi tada to mogli i znali? Kakav je bio napredak u gradnji, koliko žrtve, muke, znoja, boli? Ljubav je tada podrazumijevala bezuvjetnu pomoć, odricanje, patnju… Što ljubav danas podrazumijeva? Običan, potlačen, ugnjetavan narod tog vremena imao je više smisla i želje za život, pomoć, darivanje, vjeru. Vjera je bez djela mrtva, kao ljubav bez žrtve. Samo prazne riječi koje ne znače ništa, pepeo i dim nošen vjetrom. Naša katedrala odolijeva svim vjetrovima i svakom vremenu, draža, ljepša, srcu i duši sve bliže. Građena na čvrstim i dubokim temeljima vjere, ljubavi i nade. Dar Oca i Majke djeci i djece Ocu i Majci, baština neprocjenjive vrijednosti.
Možemo li zamisliti ta teška, krvava vremena kada je ljudski život bio bezvrijedan, ponižen, gažen, umoren do krvi, do mučeničke smrti? Bilo je teško živjeti i umrijeti; bijaše
lijepo i blagoslovljeno živjeti i umrijeti, iz ljubavi za Ljubav. Kako je danas? Od tada do sada je proteklo mnogo vode, bile suše i kiše. Sava je ostala ista i drugačija. Sestra voda čista i mutna zbog nas, zbog boli i znoja, zbog stida i ponosa… Dobro i zlo često idu zajedno, kao istina i laž. Zahvaljujući Ljubavi, uvijek pobjedi dobro.
Dug je ljudski život, iako godine prolaze u letu. Ostaju li zvjezdani tragovi ili koraci u sjeni? Je li slobodan let zdravih krila, vrabac u ruci ili golub na grani? Što nam sve može ispričati i posvjedočiti Ruža otajstvena, Majka Božje milosti, Pomoćnica kršćana, Kraljica svete krunice i Kraljica na Nebo uznesena, Gospi posvećena crkva na Raščici[1]? Raščica, zato što se križaju putovi, zemaljski i nebeski, ljudski i Gospodnji, i sastaju u jednu stazu koja je Put, Istina i Život u blagoslovu Križa i Uskrsa. Padanje i ustajanje, svjetlosti i sjene, vjera i nada u ljubavi koja traži i želi Ljubav koja ljubi i ostaje vjerna i onda kada je izdajemo, zatajimo, grijesima kamenujemo i razapinjemo uništavajući dobro u nama i oko nas. Ruševina smo koja treba novu gradnju. Na Raščici Gospodin šalje Duha Svetoga i obnavlja lice zemlje. Čovjek s Bogom na putu obraćenja, hodočašće prijatelja u Svetu zemlju koju udomljuje Nebo. Na početku ili nastavku puta, križanju početka i kraja u sredini, odluke su koje život znače: prijeći iz vječnosti u Vječnost. Narod i ujaci na putu spasenja, na putu do Neba, pod skutima Majke, u zagrljaju nepregledne ravnice koja hrani i uzima znoj, bol, žuljeve. Hrapave ruke nježnog srca, mokra stopala, poderani opanci. Težački život Božjeg puka, s njima njihovi pastiri, siromasi sv. Franje, sinovi nikli iz naroda koji žive sa svojim narodom, i za svoj narod i crkvu. Crkva pod zaštitom Majke na Nebo uznesene.
ODJECI
Želim posvjedočiti da mi je bilo pravo obogaćenje, čitajući Ljerkine pjesme, slijediti je na njezinim putovima vjere, koja je stalno traženje i nalaženje, posrtanje i uspravljanje, nemir i mir. Dobro je na takvim putovanjima imati druga, a Ljerka to jest. Posebna vrijednost Ljerkinih pjesama jest i ovo: one nisu „bezglavo lutanje nebeskim prostorima“, stvarnim ili imaginarnim, one se „događaju“ ovdje i sada, onom što je tu i što je naše.
Fra Petar Anđelović
Ljerkine su pjesme natopljene osjećajima koji obuzimaju svakoga čovjeka, osobito vjernika, a ključni osjećaj u njima jest ljubav. Ljubav je za autoricu životodajna snaga koja ju vodi k prosvjetljenju. U pjesmama se javljaju i trajna ljudska pitanja o smislu našega postojanja, o dužini trajanja, o ishodištu i ciljevima naših života. Njezine su pjesme podatne i pitke, nježne. Vrlo vješto duhovne motive upliće u svoje misaone pjesme gradeći tako promišljanja temeljena na osjećaju religioznosti. Prebirući po svojim mislima i osjećajima pored nas iznosi fresku svoje duše oslikanu riječima upletenim u pjesmu.
Mato Nedić
Ljerka stihove slaže poput mozaika. Međutim, slaganjem stihovnog mozaika ne dobivamo određenu, unaprijed zadanu sliku, nego nešto neočekivano – stihovi jedne govorne poruke tako mogu, bez obzir što je iznad njih jedan određeni naslov, postati stihom druge i obrnuto. Tako slažući svoje stihove, Ljerka nam daje bezgranične mogućnosti interpretiranja i razumijevanja svoje poezije. U široku lepezu stilskih figura, koje nam pjesnikinja nudi, od kojih prvo mjesto nedvojbeno zauzima oksimoron (npr. Užareni ledenjaci, topla hladnoća…), njezina omiljena figura uz tematiku koja je prvenstveno refleksivna, daju se iščitati i elementi intertekstualnosti čime je dokazano autoričino poznavanje i vješto baratanje opsežnim korpusom književnih tvorevina. Ljerkine su pjesme impresivna djela impresivnih razmjera tumačenja u kojima se ističe fleksibilnost i sloboda književnosti, nove mogućnosti i nivi načini promišljanja književnih djela.
Andrea Antunović
Zalazak u skrivene zakutke svijesti ne znači uvijek ugodu; često takvo hodočašće zahtijeva i borbu sa samim sobom da bi se pripremio prostor svjetlu koje treba prosvijetliti nespoznatljivo da bi se upravo dijelovi nespoznatljivoga mogli izraziti riječju, da bi se podijelili s drugima. Kako bi se došlo do cjelovite spoznaje, potrebno je skupiti djeliće od kojih će biti
složen mozaik. Upravo takav mozaik, složen od poetsko-proznih preispitivanja, uvijen u kršćansku i filozofsku ovojnicu, Ljerka Mikić nudi u zbirci Zvjezdani vrtovi.
Motiv zvijezde jedan je od najčešće rabljenih poetskih motiva. Ipak, u ovakvoj kombinaciji u kakvoj ga donosi Ljerka Mikić u naslovu Zvjezdani vrtovi nije do sada upotrijebljen u književnosti. Njezini su vrtovi zapravo vrtovi snohvatica. U njima rastu biljke načinjene od mislī, u njima se ubiru plodovi riječī. Njih obasjavaju zvijezde razuma. Oni svijetle onima koji ih znaju razumjeti.
Mato Nedić
[1] Raščica se nalazi na križanju putova koji vode od Boka prema Donjoj Mahali, od Tolise prema Kostrču. To je pučki naziv za mjesto na kojemu je pod upravom fra Martina Nedića izgrađena (u ono vrijeme) prostorno najveća crkva u Bosni, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Crkva je građena od 1864. do 1881. godine.