Danica Bartulović (1. 4. 1953.) rođena je u Kreševu Brdu u Dalmatinskoj zagori, na krševitom tlu gdje se teško živjelo, gdje su ljudi morali biti iznimno jaki, uporni i radišni da bi iz kamena izvukli klas žita i grozd grožđa. Unatoč toj oskudici, u njenom zavičaju sve je mirisalo, od obilja aromatičnog ljekovitog bilja, ljubičica i majčine dušice, do ljudske duše koja je mirisala vjerom. Tim ljudima samo je vjera davala nadu i snagu da nastave živjeti, odupiru se vjekovnoj neimaštini i svakojakim nevoljama; gladi, ratovima, stradanjima, strahovima, svim mogućim represijama, raseljavanju. Upravo ti mirisi i okusi zavičaja, pjesme raznorodnih ptica, zvjezdano nebo, žarko Sunce koje je zorilo smokve i grožđe, divlje kupine i kruške, uljepšavali su njezino djetinjstvo. Molitve, narodna predaja, stari običaji, obiteljske svetinje, doprinosilo je da u duši ove pjesnikinje zasjaju stihovi poput dragulja, koji se natječu u ljepoti, uskipe riječi, kako bi sve viđeno, doživljeno i izmaštano, zaogrnula ljepotom i zahvalnošću, ozidala svoj bajkoviti, rijetko viđeni poetski dvorac.
Rano je počela pisati, i unatoč svim vjetrovima koji su je zaustavljali, svim zaprekama i nepravdama, postala je poznata hrvatska pjesnikinja, vjerodostojna i autentična, prepoznatljiva i hrabra, izražavajući posve slobodno svoje emocije; svoju duhovnost, domoljublje, našu svagdašnju ljudsku zbilju, osobnu, narodnu, svjetsku; neslaganje s globalističkom doktrinom koja se nameće svijetu. Osjetljiva na ljudsku bol i nepravde u ljudskom društvu, diže glas i na svoj pjesnički način pokazuje svoje neslaganje s tim da se izbriše identitet pojedinca, grupe, nacije, svi oblikuju na isti kalup. Posebno se ističe kao pjesnikinja koja je u duhovnosti dosegnula zavidne dubine i visine, a u domoljubnom pjesništvu, prozvana je, kraljicom domoljubne poezije. Veliki hrvatski pjesnik, prevoditelj, blagopokojni Jure Kaštelan, kad je pročitao njene najranije pjesme napisane u ranoj mladosti, gotovo u djetinjstvu, iznio je stav da se radi o pjesnikinji kojoj je pjesništvo sudbina, koja ne pabirči i ne oslanja se na tuđa pjesnička dostignuća, nego donosi na svijet svoj dar. Svoju mudrost i izvoran pjesnički govor, koji ne skuplja na marginama tuđe poezije, nego je to izvir njezina srca i duha. Stoga ćemo donijeti nekoliko crtica iz pera mjerodavnih i istaknutih hrvatskih pjesnika, kritičara, novinara, koji su pisali pogovore i predgovore za njezine knjige.
Radovi joj se objavljuju u nizu kulturnih i vjerskih časopisa u domovini i svijetu. Nastupila je i nastupa na mnogim smotrama pjesničkog stvaralaštva. Na Trećem programu hrvatskog radija u terminu od sedam dana, čitana je njezina poezija. Često nastupa na radio – Splitu. Nastupala je u televizijskim emisijama na TV-jadranu, „Čakula“, dva puta u emisiji „Veliki judi“, na „tv-Laudato“, na tv – Dalmacija. Do sada joj je tiskano osamnaest samostalnih zbirki poezije, te Izabrane pjesme, i dvije knjige proze, pod naslovom, Buđenje duše. Radio drama, Moja prija s pazara, emitirana je na mnogim radio stanicama.
Sve knjige publicirane su u tisku, na radiju i televiziji, te katalogizirane u katalozima sveučilišnih knjižnica u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu, te u drugim gradovima, kao i u hrvatskoj nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. Časopisi u kojima je objavljivala i u kojima objavljuje pjesme, reminiscencije, oglede, eseje, jesu sljedeći: Vidik (Split), Oko (Zagreb), Iskra (Split), Marulić(Zagreb), Forum (Zagreb), Vrelo života (Sarajevo), Crkva u svijetu (Split), Glasnik Srca Isusova i Marijina (Zagreb), Marija (Split), Naša ognjišta (Tomislavgrad), Obzorja (Split), Imotska krajina (Imotski), Proložac, (Proložac), Dometi (Rijeka), MI (Zagreb), Veritas (Zagreb), Hrvatsko slovo (Zagreb), Haiku časopis (Zagreb), Iris, (Ivanić grad), Gorančica, (Gorski Kotar), Krapinski zbornik, (Krapina), Ludbreški haiku zbornik, (Ludbreg), Samoborski haiku zbornik, Darko Plažanin, (Samobor), Christyamum, (Japan), Diogen procultura, (BiH), Oj Delnice pod Pethovcem, (Delnice), Wancauver haiku, (Wancauver, SAD), Cattails, (SAD), Haiku Bucharest, (Bugarska), Memurry, (Japan), Glas Koncila (Zagreb), Radobilja (Katuni-Kreševo), Podstranska revija (Podstrana), zbornik, „Stjepan Kranjčić“ (Križevci),Internatonal poetry antology (New York), Voices in trouble (New York), Male novine (Buenos Aires), The Sketchbook, (SAD), Osvit, Mostar, (BiH), REPUBLIKA (Zagreb), ZiN, Ližnjan, … U zbornicima domoljubne poezije; Bojni blaženika na nebesima, (Split), Rasplamsaj oluje u pjesmi i srcu, (Split), Memento poetica, (Split). Revija MH Osijek, (Osijek), Motrišta, Mostar, (BiH) …
Nagrađena je nagradom Pasionske baštine, 1997., koju dodjeljuje DHK. i Pasionska baština, te s nekoliko kolega, 2021.
Prvom nagradom, veterani 4. Gardijske brigade, 2013.
Nagradom za promicanje domovinskog stiha i pjesničke manifestacije, NAŠOJ BOJNI BLAŽENIKA NA NEBESIMA; 2019.
Nagradom „Gunga“ i lovorovim vijencem, Jesenice 2919.
Internetski časopis, The Sketchbook, 2012., svrstava je među 150 istaknutih svjetskih pjesnika.
Svrstana je među 100 najboljih europskih haiku pjesnika.
Uručeno joj je gomilu priznanja i pohvalnica na pjesničkim susretima. Teško bi bilo nabrojiti sve haiku časopise u Hrvatskoj i svijetu u kojima je zastupljena, te u mnogim prigodnim časopisima i zbornicima. O njenom pjesništvu, pisali su: pok. Jure Kaštelan, Drago Šimundža, pok. Stjepan Puljiz, pok. Jakov Bubalo, Petar Gudelj, Zoran Vukman, Ante Branko Periša, Božidar Prosenjak, Mladen Vuković, Zdravko Kordić, Hrvojka Mihanović Salopek, Nedjeljko Mihanović, pok. Špiro Marasović, Đuro Vidmarović… Zastupljena je u mnogim zbornicima i u više suvremenih antologija hrvatskog pjesništva:
Ruža u hrvatskom pjesništvu od početka do danas, antologija, priredio Ivan Grljušić.
Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šišgorića do danas, izabrao i priredio Vladimir Lončarević.
Nedjeljko Mihanović. Poljički Parnas II. Odabrani tekstovi.
Hvaljen budi moj Gospodine; Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu. Priredili: Vladimir Lončarević, Božidar Petrač, Nevenka Videk.
Antologija hrvatskog haiku pjesništva, Haiku u Dalmaciji, priredili; Zlatko Juras i Danica Bartulović.
Antologija – 100 hrvatskih haiku, priredila Višnja McMaster.
Zbornik samoborskih haiku susreta, Samobor 1998.
4 haiku dani – Dubravko Ivančanin, Krapina 2002.
Vladimir Devide, Antologija hrvatskog haiku pjesništva, 1996.
Đurđa Vukelić – Rožić, Antologija hrvatskog haiku pjesništva, Nepokošeno nebo, 1966. – 2007. Udruga „Tri rijeke“ HPOI, Ivanić Grad.
Đurđa Vukelić –Rožić. Antologija hrvatskog haiku pjesništva. Nepokošeno nebo, 2007. – 2018. Udruga „tri rijeke“ HPOI, Ivanić Grad, na hrvatskom i na engleskom jeziku.
Naša velečasna maslina, priredio Mladen Vuković, 2006.
Zbornik duhove poezije, dr. Stjepan Kranjčić, Križevci.
Mladen Vuković, Magare gre u raj, „Naklada Bošković-Split“, Split 2013.
Mladen Vuković, Šimićevska preobraženja, „MH-Grude“, Grude 2017.
Neke su joj pjesme uglazbljene. Uglazbio ih je Nikša Njirić. U Opatji, na međunarodnom festivalu, njene uglazbljene haiku pjesme otpjevala je mezosopranistica Rahilka Burzevska. Na međunarodnom zborskom festivalu, CRO PATRIA, izvedene su četiri njene pjesme koje je također uglazbio Nikša Njirić. Nekoliko njenih domoljubnih pjesama, koje je također uglazbio Nikša Njirić, Hrvatski sabor kulture, nagradio je prvom i drugom nagradom. Jednu je uglazbio pok. Ljubo Stipišić – Delmata, Sinovi groma. Neke su joj pjesme nagrađene prvom nagradom na međunarodnim natječajima poezije. Pripremila je mnogo knjiga poezije raznih autora za tisak, napisala pogovore, predstavila knjige. Njenim stihovima služe se članovi euritmijske radionice da bi pokretom izrazili poeziju i poruku koju poezija sadrži.
Godinama je vrlo aktivna dopredsjednica MH ogranak Podstrana. Članica je DHK u Zagrebu, članica HKD u Rijeci. Članica DHK u Mostaru, (BiH). Članica društva hrvatskih haiku pjesnika. Članica, europskog društva haiku pjesnika. Članica hpeu, (hrvatske panuropske unije). Živi u Podstrani u blizini Splita.
BIBLIOGRAFIJA
- Glasnici zemlje, “Logos”, Split1982.
- Iznad mrakova i tamnica, “Buvina”, Split1989.
- Bijeli leptiri, “Narodno sveučilište, Split”, Split 1993.
- Na izvorima ljubavi, “MH Split“, Split 1995.
- Križonoše, “MH Split”, Split 1997.
- Kad cvjetam, “MH Imotski”, Imotski 1998.
- Stablo vremena, “Laus”, Split 2000.
- Kad zemlju zemlji slegnem, “Ziral” Mostar, Mostar-Zagreb 2001.
- To malo duše, “Glasnik SIM” Zagreb, Zagreb 2003.
- Sakriveno blago, „MH Podstrana“, Podstrana 2004.
- Svjetlosti živa, „MH Podstrana“, Podstrana 2005.
- To dugujemo Bogu i sebi, „MH Podstrana“, Podstrana 2007.
- Peta dimenzija, „MH Split“, Split-Zagreb 2010.
- Izabrane pjesme, „MH Split-Podstrana“, Zagreb 2012.
- Buđenje duše, knjiga proze, „Naklada Bošković“ Split, Split 2013.
- Kudija i vrteno, „Imotska krajina, MH Imotski-MH Podstrana“, Split 2014.
- Duhovno bilo, „UG Hrast – GUNJA, Županja“, Županja 2015.
- U babinu bavulu, „MH Podstrana,“ Podstrana 2016.
- Drhtave latice srca, „MH Podstrana“, Podstrana 2017.
- Buđenje duše II, „NAKLADA BOŠKOVIĆ,“ Biblioteka RASKRIŽJA 15, urednik Đuro Vidmarović
- Ima još proljeća, „Ogranak MH u Podstrani“, Podstrana 2019.
- HODOČAŠĆE – MILOST, DAS WORT-Slavonski Brod, 2022.
- HODOČAŠĆE – ZEMLJIN TALOG, DAS WOR- Slavonski Brod, 2022.
- HODOČAŠĆE – DJEVOJČICA KOJA JE VOLJELA ZVIJEZDE, DAS WORT- Slavonski Brod, 2022.
- HODOČAŠĆE – OLUJE, DAS WORT – Slavonski Brod, 2023.
- ŽIVOTNA NIT, DAS WORT – Slavonski Brod, 2023.
- MIRIS MOJE ZEMLJE, DAS WORT – Slavonski Brod, 2023.
IZBOR IZ DJELA
Bjegovi
Svi bjegovi su završeni
osudom neslaganja
bespomoćna su uzmicanja i skrivanja
zaustavimo se
vječne laži pretražiti
naše su zamke među njima
Vjetar i lišće
U raspupalom granju se skrio
lišće ga mlado odalo
izbjegao
na jesen se vratio
uvelo lišće drhti
Trag
Ne zavodi me vjetre
krila svijam
na zemlju slijećem
da želje moje
u zemlju posijem
da nikne iz njih
nebesko cvijeće
Tražim je
Izgubih svoju dugu
iščezoše boje njene
tražim je
da me poveže
uz korijene moje drevne
Labuđi pjev
(Fra Jakovu Bubalu u spomen; Turčinovići kraj Širokog Brijega 22. kolovoza 1933. – 11. kolovoza 1996. Zagreb.)
Za koga pjesme sričem
za koga stihove isplićem
kad dalek je meni i tuđ svijet
srce samoćom okovano kao rob
tko da vilinski čuje mi pjev
zašto dušo
nektar izlijevaš svoj
po zemlji ražaljenoj
u noć tamnu
kad srce tvoje
tragajući za ružama
na oštar se nabolo trn
i krv
svetinju života lije
a hropac samrtnički dušo
za ideale tvoje nije
i neka je noći u ovoj
neznan broj
i neka sam samoćo
zatičenik tvoj
ti pjesmo zori
kao grmljavina se ori
labuđi pjev
dušo ispjevaj svoj
Opaki vjetar
Kakav to opaki vjetar
smutnju stvara
sukobljava bića
svijetom hara
Sunce u pjesmi
Zaspalo je Sunce
ok sam pisala pjesmu
zaspalo je u pjesmi
neću ga buditi
neka ostane
Sunce u pjesmi
Živi moj narode
Živi moj narode
neka tvoja krv kola
krvotokom vremena
neka tvoje srce pjeva pjesmu
koja će radovati dušu Zemlje
neka tvoja staza
ne zaraste u korov
živi moj narode
na Zemlji i na Nebu
Ivanu
(pokojnom suprugu)
Odlelujala su zanosna
raspjevana proljeća
ljeta smotala svoja bijela jedra
sve bljeđa jesen topi se u kišama
iz zemlje izlizuju hladni crvi
ostale samo šutljive ptice
gusti oblaci spuštaju se sve do mora
pritajena sjena zime
ukazuje se na obzorju
lovci love srne u šumama
za njima ostaje krvavi trag
i sirota lanad
zrak u plućima težak
kao rastopljeni kamen
More
Koliko ispiše slova
iznjiše stihova
u svakom dahu
izdahne snova
svakim zamahom vala
otpleše plesova
more
Susret
U rano jutro
na cvjetnom proplanku
susreli se
Sunce i ja
u toplini
u svjetlosti
u zanosu
Sunce i ja
ODJECI
Novost i vrijednost ovih stihova je u autentičnosti, u izvornom doživljaju, a ne u marginalnim zapisima bilo koje pročitane poezije. (iz recenzije, Glasnici zemlje.)
Jure Kaštelan
Bartulovićka nosi u sebi, u poetskom pristupu i izričaju, izrazit osobni naboj. No nema dvojbe, uz taj svoj prirođeni biljeg jasno očituje vjekovne tragove domaće tradicije, od narodne pjesme i pučke mudrosti, preko refleksivnih promišljanja druge hrvatske moderne i do najnovijih postmodernih htijenja i nemira. Stilska obilježja dužih ili kraćih inspiracija, lako ćemo osjetiti suptilna prožimanja različitih stilova i vremena objedinjenih u moderno sročenoj strukturi u jedinstvenu pjesničku cjelinu. U svezi s tim ćemo izravno pripomenuti dvije tipske konstante ove slojevite zbirke: S jedne strane stilska plastičnost i pjesnička ujednačenost, tihi ton i ritmiziranu formu, s druge strane misaonu čvrstoću i duhovnu sigurnost. (iz predgovora knjizi, NA IZVORIMA LJUBAVI)
Dr. don Drago Šimundža
Naime očigledno je da je u ovoj produhovljenoj zbirci, Evanđelje pretočeno u jedno blistavo pjesmotvorje. Ili obrnuto, da je to blistavo pjesmotvorje pretčeno u istinsko Evanđelje. I što bi se onda od lirskog pjesmotvorja uopće moglo bolje i ljepše očekivati!?
Na kraju još i ovo: Jutarnja zvijezda Danica vjesnica je svijetloga dana i sunčanog sjaja. A pjesnikinja Danica Bartulović, po bogatom sadržaju i pjesničkom domašaju svoje najnovije zbirke, mogla bi se nazvati svjetlosnicom evanđeoske i pjesničke svjetlosti. (u predgovoru knjizi, KRIŽONIŠE)
Fra Jakov Bubalo
U proslovu zbirke nije nužno isticati simbolički rječnik Danice Bartulović jer je ona odavno stasala kao pjesnikinja i korača sigurnom stazom na pjesničkoj putanji. Davno se oslobodila prvog udivljenja, kad je osjetila da se može izražavati preko bezazlene igre riječi i slova. Ona kao da pjeva s Bogom, s Božanskom prirodom, kao da postaje Božanski takmac u stvaranju pjesme. Iz mukotrpnih porođajnih boli, pjesnikinja kao umjetnička roditeljka, svjedoči da ćemo jednoga dana srušiti ogradu nedogleda između čovjeka i Tvorca svijeta. (iz osvrta na knjigu, STABLO VREMENA)
Fra Ante Branko Periša
Poezija Danice Bartulović, izraz je težnje da se kroz ovozemaljsko ono samo nadraste, da se odupre zlu i da se ono pobijedi u preobilju duha i darivanja. Da Bog „graditelj ljepote“, „sagori izvanjsko“, kako bi u čovjeku „obilje kipjelo“, i da se kroz „stablo vremena“ zemlja izbavi iz svojega zatočeništva. Usponi, muke, odricanja, predumišljaj zla koje je uosobljeno, koje napada čovjeka, otimlje ga od njegova čovještva u Bogu, (ta „zmija u kičmenoj moždini“), ali i uzvišeni pogledi ali i duhovna sitost na visovima, potraga za smislom, sve je to poezija Danice Bartulović u zanosnom i grozničavom iskanju Božjega mira i smisla. (iz osvrta na knjigu, STABLO VREMENA)
Zoran Vukman
Ova knjiga dobro je došla suvremenom hrvatskom pjesništvu Križa; za razliku od pjesništva sestre Anke Petričević, ovo pjesništvo stremi bitno prema vani, mnogo više nego prema unutarnjoj imanenciji samoga pjevanja i života. Pjev nije stišan, on je životodajan, poput titanskog vala, ali taj pjev stremi i do tamnih latica srca i duše.“ „Opisati ljudski život, svu tjeskobu, obgrliti svemir riječju, razdaniti mrak ni u pjesmi nije moguće u potpunosti. No Bartulovićkina pjesma odolijeva, zubu vremena, tako i povijesnom usudu i kada otvori kapije, i kada kroz pakao zemaljski prolazi. Ova knjiga čini otklon od velike većine suvremenoga hrvatskoga i ne samo hrvatskoga pjesništva u duhovnosti svojom tematikom. „“…ona će ostati nazočna u suvremenom hrvatskom pjevanju, upravo poradi načina pjevanja, teme Križa, i poradi nade koja još uvijek odolijeva svim nihilističkim najezdama. (iz osvrta na knjigu, KAD ZEMLJU ZEMLJI SLEGNEM)
Zdravko Kordić
Ovo joj je deveta zbirka. Svaka je od njih dio iste cjeline, a opet svaka novi iskorak, vlastiti rukopis i znakovit stadij. Pogledamo li ih zajedno, vidjet ćemo im mnoge različitosti i sličnosti. Koliko stilske i tematske posebnosti, razvojne putove i uspjehe, toliko i tipske odrednice, pjesničke imaginacije i životne realnosti. Premda su različito tkane, tako da bi se moglo govoriti o nekoliko pjesničkih etapa, osnovne su vrijednosti Bartulovićkinih pjesama, rukoveti i zbirki u mnogočemu jedinstvene. Tematska su im polja višestruka, osobna i opća, univerzalna; motivi bliski i aktualni; oblici polivalentni; stih slobodan, struktura raznolika; ritam smiren; pjesnička sredstva primjerena novoj poetici; jezik domaći, čist i jasan; inspiracije doživljene, emocije suzdržane, ispovijedi smirene, inotnacije vedre, iskazi blagi. Bez patetike. (iz osvrta na knjigu, TO MALO DUŠE)
don Drago Šimundža
Evo jedne pjesničke zbirke koja dokazuje kako ono, što bismo mogli nazvati poezijom na tragu kršćansko-katoličke duhovnosti, očituje kao univerzalno pjesništvo, koje dodiruje sve bitne točke ljudske egzistencije. Danica Bartulović, u svojoj zbirci pjesama, Sakriveno blago, mnogim svojim pitanjima i slutnjama dodiruje ljudsko dostojanstvo, predaje se vodstvu mudrosti i užitku onih osjećaja i refleksija koje je vrijedno podijeliti s drugim ljudima.“ „Oko nas je naime na svakom koraku zapravo vapaj čovjeka koji traži i moli da bude spašen ali Spasitelja odgurava od sebe, glasa mu ne želi čuti. Nažalost, slična sudbina pogađa pjesme i pjesnike, ili bolje rečeno pjev, koji se penje pod oblake i rastvara nebesa.“ „…naime, na nama je da upalimo svjetlo a svjetlo potom sve čini samo. Možda dakle, imamo li to u vidu, ime autorice, Danica (jedne od najsjajnijih zvijezda) nije izabrano slučajno!? (o zbirci, SAKRIVENO BLAGO)
Božidar Prosenjak
Danica Bartulović s deset pjesničkih knjiga obilježila je svoje mjesto u hrvatskoj književnosti i duhovnosti. Iz knjige u knjigu, dokazujući i dograđujući svoj rijedak i samonikao, gotovo endemičan dar, sagradila je4 na jednoj primorskoj, pribiokovskoj stijeni svoju književnu kuću. Temelji njezine kuće i pjesme sežu u dubine do najstarijih naših srednjovjekovnih lirskih i vjerskih pjesama i molitava, koje su se, jezički okamenjene, u ustima darovitih pojedinaca našega dalmatinsko-zagorskoga puka održale do naših dana, i u visinu do mosorskih i biokovskih vrhova i zvijzda. Iz njezinih pjesama krški popodnevni vjetar donosi miris krških duša i trava, pa su njezine pjesme gorko-slatke, ljekovite i zdrave. (iz predgovora knjizi, SVJETLOSTI ŽIVA)
Petar Gudelj
…pjesnikinja u ovoj zbirci ispreda svoju pređu i osnovu, tka i povezuje poetske forme i životne refleksije, misao i praksu, u spomenutim suodnosima naših životnih shvaćanja, i doživljaja spram duhovnim vrednotama, s vidljivim naglaskom na komparativnoj analizi društvenih kretanja spram religioznih moralnih načela, te zajedno s njima, u opozicijskom promišljanju, etičkih shvaćanja i praktičkih ponašanja, o kojima ovise vrijedonosni kriteriji i konkretni mentaliteti, dotično odgoj i kultura ili, još izravnije, humanost društva i dostojanstvo čovjeka. S tog gledišta, složit ćemo se, u ovoj zbirci, itekako je važna njezina životna po(ru)ka. (iz pogovora knjizi, TO DUGUJEMO BOGU I SEBI)
Dr. don Drago Šimundža
Danica Bartulović je trajno zavibrirani pjesnički medij, a u njenom pjesništvu reflektira se doživljeni dodir s nadnaravnom stvarnošću, pojavnošću, ali i ekspresionistički uskovitlana, uznemirena, burnim reakcijama na pojavnosti svijeta. Po brojnosti motiva, izdvajaju se u svim zbirkama duhovne teme, koje trajno teže prema kršćanskom usavršavanju duševnih htijenja i približavanja k Vječnosti. Visoki etički kod, dovodi pjesnikinju do učestalih stanja ogorčenja i buntovnih opiranja napram silnicama destruktivnoga povijesno-političkog i materijalističkog okruženja. Možda ćemo ponekad u njenoj želji za preobrazbom društva naslutiti i svojevrsni infatilizam, utopizam, ali snaga tog ustrajnog pjeva iskazuje iskrenu gorljivost“ „…u pjesmama otnološke vjerske inspiracije, riječi dobivaju svoju polisementičku auru, kojom se vizualno, akustično i značenjski pokušava prodrijeti do neiskazljivog i nadnaravnog.“ „No u trenucima posebnog unutarnjeg nadahnuća, samonikli talenti su u prednsoti i njihove pjesničke slike se onda nalaze u takvim rječotvornim sklopovima gdje se već viđeni pojmovi preslaguju na neočekivan i nov način, odražavajući dotad sasvim neslučeno značenje. Danica bartulović u ovoj zbirci, kao i u idućim, ponajbolju razinu u trenucima kad autorica osluškuje dublje, nevidljive strane života. („nesan sam onaj što bdije“). (iz predgovora, Vir i uvir duhovnih vibracija, u knjizi Izabrane pjesme Danice Bartulović)
Dr, sc. Hrvojka Mihanović-Salopek
U njenoj pejsažnoj lirici mekih i prozirnih boja, s pastelno plavim jutrima u kojima prolijeću laste i u modrikastoj maglici gdje po sedefno plavo nebu teku svileni oblaci, svaka lirska šetnja u pjesničkom se zanosu doživljava kao neko nadnaravno tajanstvo pod zvijezdama. ta čista pejzažna senzibilnost i sve ono što se veže pod pojmom zavičaja ostat će dominantna paleta u zbirkama poezije Danice Bartulović. Slike otvorenih zavičajnih horizanata i sve ono što su hipnotičke reminiscencije na djetinjstvo sačuvale od ugasnuća, pojavljivat će se u njezinoj poeziji kao oslonac vječnih vrijednosti u otajnim vezama duše s tišinom dalmatinskoga krajobraza.“ „Premda se u subjektivnim registrima pjesništva Danice Bartulović često odrazuje dodir s nadnaravnom pojavnošću, njezin sociološki aktivizam nije kontemplacijom anesteziran. Duhovna sabranost nije bijeg od života, nego, naprotiv, jedan način smionog prilaženja stvarnosti. Ta poezija dodiruje čitav život: zemlju i nebo, vrijeme i vječnost, povijest i društvo, ljudsko i božansko. Kada govori o pojmu „ljepote“ to nije materijalistička fetišizacija jednoznačne tehničko-ekonomske stvarnosti, i „društvene narudžbe književnosti“, to je vertikala modre modre svemnirske perspektive i kozmičke stvarnosti. Ta poezija zahtijeva suptilnost sabrane duše, koja živi u mašti, a zatvorena je u svojoj intimnosti. U koncentričnim krugovima te svijesti i duševne sabranosti iskazuje se ljepota astralne sabranosti i vjera u viši sklad u prirodi i svemiru. (iz osvrta na Izabrane pjesme, Danice Bartulović)
Dr. Nedjeljko Mihanović
Danica Bartulović u mnogim svojim objavljenim tekstovima i zbirkama pjesama već se potvrdila kao pisac i kao književnica, jer je to po rođenju. Sve kad bi i htjela, ne bi mogla napisati tekst koji ujedno ne bi bio i književno vrijedan. Čitajući njezine tekstove, stječemo dojam da i ona poput starorimskog pjesnika Ovidija koji za sebe reče: „Quidquid tentabam scribere versus erat. (Što god da sam nastojao napisati uvijek je zvučalo kao stih), svaki svoj zapis, i ne hoteći, pretvara u književni uradak. Stoga već pri prvom susretu s ovim Duhovnim dnevnikom, čitatelj uočava autoričinu književnu nadarenost, njezin osebujan stil, njezino bogatstvo riječi, asocijacija i sl. i ta je književna kvaliteta ovog Duhovnog dnevnika toliko očita i neupitna da je bez daljnjeg užitak čitati ga kao vrsno književno djelo, neovisno o njegovu duhovnom sadržaju i njegovoj duhovnoj poruci. To više što se može reći da neki dijelovi ovog Dnevnika podsjećaju ljepotom na Tagoreovo djelo Gitanđali. (iz osvrta na knjigu BUĐENJE DUŠE)
Špiro Marasović
U toj arheologiji jezika od prije šezdesetak godina, prije negoli je ispod kamenih solara i ćemera zasijala električna struja, začuo se magijski radijski glas, prvi put ugledala crno-bijela tv slika, mirisale su riječi koje su označavale čovjeka i njegovo teško težačko i nadničarsko doba. Živjele su tako riječi koje su usahnule u našem govoru, istrunule u našem sjećanju, prerasle u etnografski izložak. Svjedočanstvo o patrijahalnom životu u kojem je žena bili preveliki junak.“ „Nemaju ovi Daničini pozaboravljeni izričaji samo leksičku i jezikoslovnu vrijednost, one su puno više od riječnika mjesnog govora, jer mnogo plastičnije i i izravnije donose ugođaj seoskog života, godišnjih godova i blagdana, buđenja i umiranja prirode. Rekao bih da bi bez njih sve te slike ubogog života naših baba i matera bili nedovoljno opisani, bez šušta i gušta. Unatoč svoj muci pjesnikinjinih, malih junaka, oni su se znali i umjeli nepatvoreno radovati svakoj mrvici kruha i grumenu smijeha. Žedni pravde, žedni spokoja, opajali su se vjerom i povjerenjem u dobrotu o vedrinu. (o knjizi Kudilja i vrteno)
Mladen Vuković
U osvit prohladnog listopadskog dana preselivši se u istraživačkome ruhu u svijet poezije Danice Bartulović, osluškujući jezik njezinih stihova već kod prvog čitanja zbirke znakovitog naslova, „Duhovno bilo“, satkane iz tri ciklusa (Korak do raja, Korizma i Anđeoski tragovi) zapljusnula me je kao prvo jutarnje svjetlo svjetlo svježina kraće forme, i to ne samo pjesme kao strukture nego i stihovne konstrukcije koju nam je u zbirci kroz pregršt pjesama podarila pjesnikinja. I nije u titraju umirućeg jutra stalo samo na tomu. Uz zagrljaj tog jutarnjeg svjetla, željno iščekuhjući da mi pjesnikinja otvori vrata svojih treperavih osjećanja, zapljusnula me osim svježine i kraće forme i šokantnost. Tu iznenadnu najezdu šokoantnosti iznjedrili su naslovi, izbor tema,neobičnost u izrazu, percepcija boja, iznijasiranost…
Ilija Matić
Knjiga, U babinu bavulu, može se usporediti s rukoveti različita divljeg i pitomig krškoga cvijeća, s pripovidanjem uz komin i s naivnošću i nevinošću hrvatske seoske pripovijetke devetnaestog stoljeća. Moglo bi se slikovito nazivati romanom o djetinjstvu i odrastanju u kršu, etnografskom studijom o životu i običajima hrvatskoga ikavskoga vlaškoga jezika i likarušom za hrvatsku ikavsku vlašku dušu. Ne smije se zaboraviti napomenuti da su među inim u rukoveti dva osobita cvita, dva remek-djela: Didova smrt i Rvanje s vučinon. (u predgovoru knjige, U babinu bavulu)
Petar Gudelj
i ovaj plamen svijeće u poetskom iskazu Danice Bartulović ne stvara pepeo i lug, već je – kao što će reći sv. Thomas Morus – vatra koja nas grije, daruje nam Svjetlost i nosi naprijed naša zapamćenja svete baštine, svijest o nama i nas same. (iz osvrta na knjigu, DRHTAVE LATICE SRCA)
Mladen Vuković
Iza Danice Bartulović, polica pjesničkih knjiga. Knjigama napučila dva prošla desetljeća i dva prva desetljeća prošloga i ovoga stoljeća. Rođena, prohodala i propisala u hrvatskom kršu, između zemljoposnih i jezičnih veličina: Dinare i Bijakove, Cetine i Neretve, Crljenoga jezera i mora, Marka Marulića i Tina Ujevića, Jure Kaštelana i Vesne Parun, nije mogla drukčije nego hrvatski, krški, zemljoljubno i domoljubno, pa su joj sve knjige i pjesme zemljiljubne i domoljubne. (U Zagrebu, 11. ožujka, 2019., Petar Gudelj). (o knjizi, Bit će još proljeća)
Petar Gudelj